Trogir grad kamena, mramora i povijesti

 Trogir grad kamena, mramora i povijesti 

Trogir je grad kamena, mramora i povijesti kojega trebate posjetiti zbog stare gradske jezgre pune povijesnih znamenitosti, stoljetnim pričama i legendama, dobre gastronomske ponude, kulturnih i sportskih zbivanja, festivala i dobrog provoda. Trogir je poznat po spoju renesansnim, baroknim i romaničkim građevinama, bogat je palačama, starim kućama, crkvama, samostanima, katedralom, zvonicima, uskim kamenim uličicama i zidinama. Nekoliko činjenica o Trogiru koje morate znati prije nego što ga posjetite i odete iz njega sa suvenirom Kairosa, kolačićem Rafiolom i fotografijom za uspomenu. Šteta bi bilo da niste popili kavu na Trgu ili Rivi, pojeli dobar kolač ili sladoled na trgu 7 Palmi i otišili kući sa fotografijom povijesno-kulturnih znamenitosti. Dobrodošli u stoljetni grad poznat po kamenu, Trogir.

Nekoliko činjenica o Trogiru koje morate znati prije nego što ga posjetite:

1.Trogir je grad kamena i mramora, srednjovjekovni grad u Dalmaciji. Danas romaničko-gotički grad okružen zidinama koji sačinjavaju jezgru grada. Grad Otok koji je nastao na 7 brijegova raspoređeni u polukrugove, podignut na kamenu na niskom grebenu koji se diže iznad morske površine koja ga okružuje, pod  imenom „Tragurium marmore notum“ tj. „Grad poznat po svom mramoru“, na poluotočiću između kopna i otoka Čiova povezan dvaju mostova, malim i velikim. Legenda pripovjeda: da su ga osnovali grčki kolonisti s otoka Visa(Isejci) u III. stoljeću prije Krista. Trogir je nastao kao ilirsko naselje koje su kolonizirali Grci dorskog plemena iz Sirakuze te oni osnivaju Grad pod imenom Tragurion, elipsoidnog oblika, slijedeći obalu otočića, koja se razvila u antički grad a kasnije u srednjovjekovni grad. Ime mu dolazi od dvije grčke riječi „Tragos i Oros“ što znači kozje brdo, pa se odatle brdo iznad Trogira zove Kozjak. Okolna brda oko Trogira bila su nastanjena ovcama i kozama. Trogir (grčki:Tragurion, latinski:Tragurium,talijanski:Traù). U gradu se štovao rimski bog Silvan (božanstvo stoke) i Bachusa- Dionysus (božanstvo grožđa i vina). 

2.Trogir je otočni grad. Maleni šarmantni grad, ono što ga čini posebnim jest Stari Grad koji je smješten na otoku, površina Grada iznosi 7,52 km², a površina općine 39,20 km². Grad je u Hrvatskoj koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kulturno, povijesno, obrazovno i gospodarsko središte u Splitsko-dalmatinskoj županiji.Taj otok povezan je s malenin kamenim mostom poznat pod nazivom „Mali most, Kameni most“ spojen s kopnom. Iza tog malog otoka nalazi se otok Čiovo koji je s jedne strane velikim mostom spojen sa starim gradom Trogira, a s druge strane s kopnom. Trogir je poznat po svojoj očuvanoj arhitekturi, dakle u starom gradu ćete pronaći mnoštvo sakralnih gradnji i znamenitosti iz epohe romanike, renesanse, gotike te baroka. Zbog toga se cijeli stari grad nalazi na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Trogir, kojeg zovu „Mala Venecija“, grad spomenik ili kako ga još nazivaju „kamena ljepotica“ je 1997. godine kao hrvatsko dobro upisan na listu svjetske baštine UNESCO-a. Trogir je grad preko 2300 godina povijesti i tradicije, PPS destinacijom „Hrvatska 365“, TripAdvisor ga je upisao na svoju listu “Grad koji oduzima dah“, "2015 Guest Review Award", 2015.godine proglašen je najljepšim gradom otokom na svijetu na top listi National Geographica u knjizi: „The World’s Best Cities 2015.“ tj. “Najbolji gradovi svijeta 2015.“ U 2022.godini Trogir je proglašen najboljom destinacijom nautičkog turizma. Trogir unazad nekoliko godina postiže nagrade u turizmu. Svake godine slavi se Dan grada 14.studenoga uz procesiju i misno slavlje, kulturna i druga događanja te se pričaju legende o Ivanu Trogirskom. Šetnja ulicama Trogira je poput putovanja u prošlost, u vrijeme Grka, Rimljana, Mlečana, Austro-Ugara, Maršala Marmonta i Napoleona. 

3.Trogir je grad povijesti. U I.stoljeću poslije Krista Trogir su osvojili Rimljani i pripojen je salonitanskom konventu a Salona je postala središte Rimskog Carstva u Dalmaciji. Dobrim prometnim vezama sa Salonom Trogir se počinje razvijati kao samostalan grad.  Okolica Trogira u ranomu srednjem vijeku kraljevski je posjed hrvatskih vladara koji su u obližnjim Bijaćima imali jedno od svojih sjedišta. Trogir se potom našao u ugarsko-hrvatskoj državi čiji mu je kralj Koloman zajamčio autonomiju 1107.godine, koju je uživao do dolaska Venecije 1420.godine. Od druge polovice 9. stoljeća Trogir plaća “tribut mira” hrvatskim vladarima radi osiguranja dobro susjedskih odnosa. U 11.stoljeću dolaskom biskupa Ivana Ursinija želi se smiriti pobuna u ovim krajevima. Dolazak u grad Trogir jedan je od važnijih događaja. Benediktinac u opatiji sv.Petra u Osoru. Osnivač benediktinskoga samostana sv. Nikole u Trogiru. Došao je u Hrvatsku kao član papinog poslanstva u vrijeme kralja Petra Krešimira IV. Dolazak u grad Trogir jedan je od važnijih događaja u 11.stoljeću. Važan je povijesni izvor za hrvatsku i ugarsku povijest ugovor tzv. „Pacta conventa“ ili „Qualiter“, ugovor koji su 1102. godine sklopili predstavnici 12 hrvatskih plemena s ugarskim kraljem Kolomanom prihvaćajući ga za hrvatskog kralja, danas se nalazi u Budimpešti - trogirska je jer je najstariji rukopis pronađen u Trogiru. Veliku zaslugu za grad Trogir stekao je sv. Ivan time što je godine 1105. uspio odvratiti hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana da ne razori Trogir, a čime se bio ozbiljno zaprijetio. Trogir početkom 12.stoljeća(1105.) ulazi u sastav ugarsko-hrvatske države. Godine 1123. Trogir razaraju Saraceni, a 1171. Mlečani. U Trogir se od najezde Tatara sklanja Bela IV. i potvrđuje ranije privilegije Trogiranima. Tijekom 13.stoljeća počinje obnova i intenzivna izgradnja grada. Utjecaj Venecije za njihove vlasti od 1420. do 1797.godine osjećao se u kulturi i graditeljstvu, ali se ipak kroz njeno četiristoljetno njeno vladanje sačuvao hrvatski jezik, premda je službeni jezik uz latinski, bio talijanski. Između 13. i 15.stoljeća puno se gradilo. Kulturni život odvijao se u krugu plemićkih obitelji ili u kazalištu, dok se pučanstvo zabavljalo na ulici. Trogir je kovao vlastiti novac bagattino, od čistog bakra s likom zaštitnika grada svetog Lovre. Plemstvo je u svojim rukama imalo većinu posjeda i trgovinu, dok su pučani bili obrtnici, zemljoradnici i mornari. Trogir ima najstariji statut iz 1322. godine, star je oko 700 godina. Car Konstantin Porfirogenet u 10.stoljeću opisuje grad: „Trogir jedan mali otok koji se dotiče kopna vrlo uskim jezikom poput mosta preko kojeg građani prelaze u grad.“

Padom Mletačke Republike 1797.godine, završava 18.stoljeću u Trogiru obilježeno anarhijom u kojoj su mnogi stradali te bili opljačkani. Francuska vladavina od 1806. do 1814.godine Trogir je pripojen ilirskim provincijama kojima je upravljao maršal Marmont. U Gradu je uveden niz promjena pogotovo u svezi s opismenjivanjem, gospodarstvom, poljodjelstvom, zdravstvom itd. Austrijska vladavina u Trogiru trajala je od 1814. do 1918.godine. Hrvatski narodni  preporod od 1830. do 1874. nacionalno-politički i kulturni pokret koji se u prvoj polovici 19.stoljeća javlja se  pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma i dovodi mlade ljude. Dugo je trajala borba autonomaša koji su se borili za autonomiju Dalmacije i koji su se pretvorili postupno u talijanaše i narodnjaka koji su se borili za hrvatsku nacionalnu integraciju, sjedinjenje svih hrvatskih zemalja. U tim vremenima načelnikom grada je bio Antonio Fanfogna žestoki autonomaš, bogat i moćan koji je s nekolicinom svojih istomišljenika, držao u ovisnosti dobar dio trogirskih težaka i stanovnika Zagore. 1886.godine izabrana je hrvatska uprava tadašnje Općine Trogir. Vicko Ivčević po struci odvjetnik, hrvatski političar, preporoditelj, zastupnik u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeću, pripadao  je krilu "stare garde" Narodne stranke koji je poslije formirao Hrvatsku stranku, Hrvatima bio je osoba najvišeg političkog ranga. Početak 20.stoljeća obilježen je gradnjom novih javnih zgrada, škola, vrtića, stambenih zgrada i hotela. Razdoblje Kraljevine SHS a potom Kraljevine Jugoslavije obilježeno je političkim previranjima u svezi vlasti u gradu, prvenstveno zbog agrarnog pitanja. Tijekom II. svjetskog rata, pogotovo nakon kapitulacije Italije pučanstvo se masovno priklanja partizanskom pokretu, premda je bilo pojedinaca koji su se našli u postrojbama NDH. U SFR Jugoslaviji, Grad se počeo obnavljati na takav način što se prednost dala industrijalizaciji nasuprot poljodjelstva. Jača brodograđevna industrija a velika se pozornost poklanja turizmu u 70-tim i 80 –tim godinama, grade se hoteli.

4.Najpoznatije povijesne ličnosti u Trogiru: biskupi: Ivan Ursini sv.Ivan Trogirski, blaženi Augustin Kažotić, biskup i ban Petar Berislavić; majstori od 13. stoljeća:spominje se 29 majstora i 77 obrtnika: Radovan, Ivan Duknović (Ioannes Dalmata,Giovanni Dalmata) kipar i graditelj svjetske reputacije porijeklom iz Vinišća; povijesničari: Pavao Andreis i Matej Andreis;  Ivan Lucić-pravnik,pisac,povijesničar,plemić; Antonio Lubin-povijesničar i pisac; povjesničar i publicist Marko Perojević; Ivan Luka Garagnin-crkveni velikodostojnik,mecena,književnik; Ivan Luka Garanjin mlađi-gospodarstveni stručnjak,kulturni djelatnik,gospodarstvenik,arheolog; Antonio Fanfogna i Katarina Garanjin-Fanfogna plemići, Blaž Jurjev Trogiranin i Cata Dujšin-Ribar-slikari; Ivan Bozzotti i Josip (Giuseppe) Bozzotti  skladatelji; odvjetnik i političar Vicko  Ivčević i Antun Burić; profesor i svećenik Mate Ivčević; konzervator Vicko Andrić; arhitekt Josip Slade-Šilović; putopisac Marco Casottzi;  pisci: Ivan Delalle, Ante Ivačić.  Poznate osobe iz Trogira: Boris Burić-Gena modni dizajner, Duško Geić književnik, povjesničari: Ivo Babić, Danka Radić, Fani Celio-Cega, Miroslav Katić, Radovan Slade-Šilović, Nevenka Filipović-glumica, Tomislava Miše-Kačić dizajnerica, Kolja Šantić inžinjer stojarstva, Joško Brešan-novinar, Vinko Kandija-rukometni trener, Vinko Coce-tenor klape Trogir, Nenad Gattin fotograf, Marin Kalebota-redatelj, Nikola Buble i Joško Ćaleta-etnomuzikolozi, Mirko Slade-Šilović  pjesnik,novinar,kroničar pisac Roko Slade-Šilović, Mila Schön rođena Maria Carmen Nutrizio - Babić modna dizajnerica.

5.Trogir ima najstariji Reljef iz 4 stoljeća prije Krista. Reljef Kairosa, mit o Grčkom bogu Kairosu (grč. καιρός, Kairós) u grčkoj mitologiji bog je sretnoga trenutka najmlađi Zeusov sin. U trogirskom reljefu iz 4. stoljeću prije Krista prikazan je kao goli mladić sa čuperkom za koji ga treba u pravi čas zgrabiti i tako uloviti sretnu priliku, inače će ona zauvijek pobjeći, jer Kairos je uvijek u žurbi. Reljef je vjerojatno napravljen po uzoru na Lizipov kip iz 3.stoljeća prije Krista a čuva se u trogirskom samostanu sv. Nikole. Sačuvan je Pozidipov epigram iz 3.stoljeća prije Krista koji opisuje Kairosa i Lizipov kip. 

6.Trogirska katedrala Sv. Lovre na tri kata s zvonikom. Katedrala sv. Lovre jedna je od najljepših katedrala u Hrvatskoj i njena gradnja trajala je skoro 300 godina, završena je 1598.godine. Više trogirskih majstora dalo je svoj doprinos za gradnju katedrale. Na ulazu u katedralu sv.Lovre vašu pozornost privući će veličanstveni Portal majstora Radovana iz 1240. godine, jedan je od najznačajnijih srednjovjekovnih portala u ovom dijelu Europe. Jedna od najznačajnijih obilježja su njegova romanička vrata tj. Portal okružen s dva kamena lavova, Adama i Eve, na samoj luneti prikazano je Kristovo rođenje i događaji koji su uslijedili nakon toga, motivi iz biblije. Na krstionici katedrale je remek djelo „Krštenje Isusovo“ Andrije Alešija iz 1464.godine, za vrijeme biskupa Jakova Turlona i kneza Karla Capella, 1467.godine. U katedrali osmerokutna kamena propovjedaonica iz 13.stoljeća gotičke klupe za kor, ciborij iz 14.stoljeća, renesansna kapela sv. Ivana Trogiranina koja se nalazi u katedrali sa sarkofagom i brojnim lijepim slikama sv. Jeronima i sv. Ivana Krstitelja, kao i ukrase stvorene između 1491. i 1497.godine od mjastora Firentinca i Duknovića. Na zvonik iz 14. stoljeća visok 47 metara posjetitelji mogu se penjati uz malu naknadu i uživati u veličanstvenom pogledu na Trogir.

7.Stoljetni TRG. Trogir ima Trg koji je najstarije i najljepše mjesto u samom gradu kojeg okružuje: katedrala, knežev dvor, gradska lođa sa satom uz crkve i palače. Trg se po ljepoti može uspoređivati sa najljepšime europskim trgovima. Na trgu se nalazi: katedrala sv. Lovre u kojoj se nalazi kapela sv. Ivana Trogirskog sa sarkofagom, Radovanov portal iz 1240.god, krstionica, katedrala ima zvonik na tri kata s pogledom, Komunalna palača tj. Knežev dvor s triforama i grbovima, Gradska lođa sa retablom Pravde, reljefom bana i biskupa Petra Berislavića s jedne strane naslonjena na crkvu sv. Sebastijana-toranj s gradskim satom na kojem je stup srama „Berlina“, s druge strane naslonjena na crkvu sv. Barbare, sklop palača Cipicco/Ćipiko- velika i mala palača s portalom i triforama:u dvoru ratni trofej drveni Pijetao, palača Lucić s portalom i triforama. Na Trgu se događaju razni kulturni sadržaji. Na trgu je bio postavljen i stup srama „Berlina“ koji se i danas nalazi. Prema statutu grada, svatko tko bi hulio Boga ili svece (a ne bi platio kaznu), morao provesti pola dana „ad berlinam in platea“. Tako bi kažnjenik bio javno osramoćen pred cijelom zajednicom. Godine 1386. izvedeno je jedno javno političko smaknuće na glavnom trgu - odrubljena je glava Augustinu Casottiju. Trogir ima najstariji statut grada, star je 700 godina. U prošlosti Trg  je bio  mjesto masovnih okupljanja, političkih skupova kad mnoštvo sluša govornika s balkona palače. U prošlosti na trgu je stajao štandarac na kojem se ritualno podizao i spuštao stijeg. Više puta trg je bio poprište tučnjava i smaknuća političkih protivnika, trg je bio mjesto odvijanja različitih ceremonija, posebno onih religiozne naravi, ponajprije procesija. Danas se na trgu Ivana Pavla sjedi uz kavu i razgovara, događaju se razni društveni, kulturni, sportski i vjerskih događaji.

8.Gradska knjižnica iz 1867.godine. Gradska knjižnica utemeljena je prije 140 godina točnije 1.svibnja 1867. godine pod nazivom „Narodna štionica“. U valu preporodnih zbivanja, a na preporuku prvaka narodne stranke za Dalmaciju dr. Mihovila Pavlinovića narodnjaci su u Trogiru osnovali „Narodnu Štionicu“. Počasni član bio je đakovački nadbiskup dr. Josip Juraj Strossmayer. Gradska knjižnica Trogir smještena je u palači Lucić, spomeniku nulte kategorije. Nove se knjige pribavljaju najviše zahvaljujući Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Zbog nemogućnosti smještaja knjige su u kartonskim kutijama, do 1998. godine fond knjiga Knjižnice stare preko 133 godine iznosi otprilike 8000 knjiga, a samo tijekom 1999. i 2000. godine ukupno je pribavljeno 3232 nova sveska. Ivana Lučića Luciusa (Trogir 1604-Rim 1679.), rodom Trogiranina, s pravom i ponosom možemo nazvati ocem hrvatske historiografije, jer je obogatio i utemeljio hrvatsku povijesnu znanost. Istaknuti da je Lučić već za života dobio visoka priznanja za svoja djela, te stekao međunarodni ugled kod poznatih europskih znanstvenika. 1657. godine objavio je u Rimu svoje prvo djelo Život blaženog Ivana ispovjednika, biskupa trogirskog, i njegova čudesa „Vita B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis et eius miracula“. Godine 1662.dovršio je Lučić djelo „O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske" i predao ga na imprimatur, iste godine djelo je recenzirano. Kao ponosan građanin Trogira, Lučić se sukobio s predstavnicima mletačke vlasti. O tom sukobu postoje različite verzije i legende. Možda najzanimljiviji prikaz tog nemilog događaja dao je M.Kažotić u životopisu Ivana Lučića izašlom u Zadru Lucic knjiga 1835. On navodi da je Pavao Andreis iz zavisti tužio Lučića generalnom providuru zbog pripremanja spisa protiv Venecije i njezine vladavine na Jadranu. Kad je providur posjetio Trogir (najvjerojatnije 1650.), Lucić ga je došao pozdraviti u ime grada, ali je bio "bačen u klade". Nakon nekoliko dana Lučića su, poslije intervencije biskupa i grada, ipak oslobodili. 

9.Trogir je prozvan Gradom majstora. U Trogiru od 1420. do 1450. Spominje se 66  klesara i drvodjelaca,  Jakov Florijev, Marin Radojev, Nikola Račić itd. Trogir je grad majstora i klesara. U Trogir dolaze i drugi poznati majstori i klesari koji su obilježeni kroz povijest. U srednjem vijeku radili su majstori svjetskih razmjera poput Radovana. Njegovo remek djelo glavni je portal prekrasne katedrale sv. Lovre isklesan 1240. godine, jedan je od najljepših portala i umjetničkih ostvarenja tog doba, a osim proslavljenog izdanja, Radovan je isklesao i mnoga druga djela koja nose obilježja njegove individualnosti. Majstori Firentinac, Muscardello, Alešiji i Duknovića iz Vinišća, koji su stvorili remek djela. Poznata su također imena majstora koji su u prvoj polovini 15. stoljeća gradili gotičke svodove glavne lađe: Allegretti (Radoj), Marco Gruato (Joannes Gaviato, Zuan Gruvato), Nikola Račić i Stjepan. Otprilike u isto doba kapelu sv. Jeronima grade Mlečanin Marco Gruatoi Nikola Račić.  Majstor zidar Moskardelo spomenut je u ispravi iz 1264. godine u svezi s kupnjom kuće; isprava je izdana u kućerku sv. Lovre gdje on radi, Matija Gojković, poznat iz isprava o popravljanju zvonika. Bračanin Jeronim Bokanić  i njegov sin Trifun Bokanić  sa svojom radionicom grade zadnji kat zvonika u manirističkom (ranobaroknom) stilu krajem 16. i početkom 17. stoljeća. U gradu gotovo svaka kuća sagrađena u srednjem vijeku ima stilska obilježja, grb ili natpis.

10.U Trogiru 1271. godine otvorena je prva ljekarna, koja je najstarija u Dalmaciji. Prema zapisu Trogiranina Ivana Lucića prva ljekarna u Trogiru nalazila se na gradskom trgu nedaleko katedrale, a prvi ljekarnici bili su Muccius, Rolandini i Venturi koji su došli iz Italije. U 16. stoljeću u Trogir doselio je engleski ljekarnik Seymour, mlađi brat Jane Seymour, jedne od žena Henrika VIII. koji je studirao u Italiji, a koji je zbog vjersko-političkih trzavica koje su potresale Englesku odlučio potražiti mirniju sredinu te se kao ljekarnik skrasio u Trogiru. Otvorio je svoju ljekarnu, a iznad ulaznih vrata istaknuo plemićki grb s dva velika krila i natpisom „Seymour Count of Somerset“ s kojim je sumještanima koji su sumnjali želio dokazati svoje plemićko podrijetlo.

11.Kula Kamerlengo i kula sv Marka iz 15.st. formirala se jezgra grada Trogira. Tvrđava ili kaštel Kamerlengo nalazi se na jugozapadnom rubu grada Trogira, u uglu zidina. Najstariji dio je poligonalna kula iz kraja 14. stoljeća. Tvrđava je građena u 15. stoljeću, od 1420. do 1437. godine, a služila je za smještaj mletačke vojne posade, u kojem je boravio kamerlengo-mletački blagajnik. Kaštel je dobio ime Kamerlengo po nazivu za mletačkog državnog službenika koji je vodio financijski i gospodarski sektor u gradu. On je stanovao unutar kaštela, a osim njegovih stambenih prostorija tu su bile i one za kaštelana te vojnu posadu. Nakon što Venecija 1409. godine kupi prava na Dalmaciju započinje polagano zauzimanje istočne obale Jadrana i otoka. Međutim, Trogir je jedan od gradova koji se nije dragovoljno predao Veneciji što je nagnalo mletačkog admirala Pietra Loredana da 1419. godine započne blokadu i opsadu grada. Trogir je mjesecima bombardiran kamenim kuglama i keramičkim posudama punjenim različitim zapaljivim smjesama. Nakon dugotrajne opsade, 22. srpnja 1420. godine mletačka vojska ulazi u Trogir te ubrzo uz „Kulu od veriga“ gradi utvrdu trapezoidnog oblika s kulama na uglovima, za smještaj svoje vojne posade. Mletačka vlast 1420. godine iz Bergama šalje inženjera Pincina koji tvrđavu gradi do 1437. godine zajedno s domaćim majstorom Marinom Radojevim. Sa sjeverne i istočne strane utvrde nalazio se široki obrambeni opkop dok je na vrhu vanjskih zidova sačuvano obrambeno krunište uz unutarnji ophod. Na sjevernoj strani utvrde nalaze se glavna vrata s pomičnim mostom. U unutrašnjosti kaštela nalazile su se stambene zgrade koje su bile porušene u 19. stoljeću. Kako je utvrda sagrađena odmah nakon uspostave mletačke vlasti, na bedemima su bili ugrađeni reljefi lava sv. Marka (simbol Mletačke Republike), grbovi Pietra Loredana, dužda Francesca Foscarija i trogirskog kneza Magdalena Contarinija. Godine 1580. ovaj se kaštel prvi put spominje kao sjedište kamerlenga, omraženog javnog blagajnika zaduženog i za sakupljanje poreza, čija je funkcija dala ime čitavoj utvrdi. Danas je Kamerlengo vidikovac s kojeg se vidi prekrasan pogled na more i otoke. Okrenete li se prema gradu, vidjet ćete krovove i crkvene tornjeve koji se uzdižu iznad trogirskih uličica. Glasovite bitke ostale su zapisane u povijesti. Danas je Kamerlengo pozornica i kulisa za brojne kazališne predstave i druga kulturna događanja na otvorenom, razni festivali. Tijekom ljetnih i proljetnih mjeseci tvrđava je otvorena gotovo svakodnevno. Blizu kule Kamerlengo sagrađen je rijedak spomenik francuske vlasti u Dalmaciji je "Glorijet", kružna kolonada klasicističkog oblika iz 1809, sagrađena u čast francuskog generala Ogista Marmona.

12.Trogir ima kolačić po imenu Rafiola. Trogir je poznat po slatkom polukružnom kolačiću koji se stoljećima peče a o njemu je ispričana legenda koja kaže: „Nekoć davno u Kuli Kamrelengo bijaše zatočena djevojka imena Rafioli koja je, čekajući da je dragi oslobodi, pekla slasne kolače u obliku polumjeseca sa nadjevom od badema. Trogirski je plemić oslobodio djevojku i odveo ju u svoje dvore, gdje mu je do kraja života pekla rafiole.“  Rafiola je fini i ukusni kolačić koji priča stoljetnu legendu, a kupiti ga možete u prodavaonicama kao i na trgu u Trogiru.

13.Knežev dvor tj.Komunalna palača, izgrađena 1272.godine. U komunalnoj palači središnje je mjesto imala dvorana gdje se okupljalo gradsko vijeće, a koje se od 1340.godine zatvara samo za plemiće.Tu je živio i stolovao gradski knez s obitelji i poslugom, ali nije smio pregrađivati palaču bez pristanka vijeća. U sklopu komunalne palače bili su smješteni i komunalni službenici. U Kneževom dvoru od 1421-1797. vladalo je 108 kneževa. Godine 1285. za trogirskoga je kneza izabran Juraj Bribirski, ali uz njega je još uvijek gradom upravljao načelnik, kasnije je i drugi član roda, Stjepan, sin Martinušev, bio trogirski knez. Prvi knez Mlečanin koji je došao u Trogir bio je Marin Morosini 1322. godine. Tijekom venecijanske vlasti, u gradu se izmjenilo 108 knezova, otprilike svake treće godine dolazio je novi. Marko Barbarigo (1700-1702.) prvi je imenovani knez u 18. stoljeću a posljednji Santo Contarini (1795-1797.) koji je prerušen, smeten i prestrašen pobjegao na konju u Kaštela, nakon propasti Venecije. Osim kneza, gradom je upravljalo Veliko, Malo i Tajno vijeće. Trogir ima najstariji statut grada, star je 700 godina. Danas se u Kneževnom dvoru nalazi gradska uprava u kojem radi i upravalja gradom gradonačelnik i vijeće sa vijećnicima. Knežev dvor je mjesto u kojem se rado vjenčavaju mladi bračni parovi. 

14.Gradska lođa prvi puta spominje se u 13.stoljeću izvorno je služila kao opremljeni prostor javnog okupljanja u određene dane i sate bila je namjenjena organiziranoj komunalnoj pravnoj službi, sklapanju ugovora, objavljivanju zakona, kao i samom suđenju. Odavde se knez obraćao stanovnicima grada:“publice et non oculte“, a tu se katkad sastajalo i gradsko vijeće. Lođa je služila i kao gradski pritvor, koji su čuvali komunalni stražari. Naime, ako je netko bio optužen za dug, morao se sam prijaviti u lođu i ostati tamo dok se novac ne vrati. Svakodnevno je bila službeno mjesto za sastavljanje parnica i ugovora te za čitanje oporuka. Na istočnom je zidu 1471.godine izveden retabl Pravde s prikazom mletačkog lava i zaštitnicima grada sv. Lovre i bl.Ivanom Trogirskom rad Nikole Firentinca, na južnom djelu izgrađen je reljef s prikazom bana Petra Berislavića na konju rad Ivana Meštrovića, loža je obnovljena 1892.godine. Građanstvo se je u Trogiru dijelilo na dva staleža, na plemiće(nobiles) i pučane (populares), pa prema tome i žene na plemkinje i pučanke. Bilo je u ono doba također još i robova i robinja (servi et servae). Pred zakonom su svi građani i građanke bili jednaki, ali je ipak bilo iznimaka jer se inače sudilo plemiću, inače pučaninu, inače robu. Plemstvo je sa svojim gradskim vijećem (consilium) vladalo gradom i kotarom, te krojilo zakone za sve građane i pripadnike, knez i suci (curia) sudili su, a i oni su bili plemići. Pučani su, dakle, bili podložni u svemu plemstvu. Prema tome i zakoni i osude, koje su plemići donosili, imali su staleški karakter, ali taj nije bio toliko ponižujući za pučane, jer su ovi znali braniti svoja ljudska prava i često se pobuniti protiv plemstva. Bilo je razlike izmedu plemkinje i pučanke, koje je dijelio staleški zid, no gradski je statut tu razliku mnogo ublaživao.  Lođa je ujedno i promatračnica - balkon s kojeg se s visoka može gledati na drugu, prostraniju pozornicu, na glavni gradski trg, danas se u gradskoj lođi više nesudi, već se događaju razna kulturna događanja i pjeva se na tradicionaln način uz klapu Trogir. 

15.Trogir ima zapisane legende iz 1657.godine koje je napisao Ivan Lucić, a poslije Ante Ivačić 1997.godine

Najpopularnija legenda je Kamerlengova kći. Legenda o nesretnoj ljubavi Mlečanina Diega, trogirskog kamerlenga i trogiranke. Kojem roditelji nisu dozvoljavali da oženi voljenu Trogiranku Zoru, već se morao vjenčati Mlečankom Orsolom. Zora je na dan Diegovog vjenčanja popila otrov i umrla. Nakon nekoliko godina Orsola je Diegu rodila kćer Dianu, koja je prema pričanju starih izledala kao Zora, Diegovoj neprežaljenoj prvoj ljubav. Orsola je napustila Diega i Dianu te otišla u Venciju i nikada se više nije vraćala, a Diana se razbolila i umrla, trogirski kamerlengo shrvan kćerkinom smrću do kraja života nije progovorio. Legende koje se pričaju stoljećima su: postanaku grada Trogira, svetom Ivanom Trogirskom, Kamerlengova kći, Rafiola, Stup srama, Sarkofag s milosrđem, Sotonske žene, Todor Venturin, Marta Laskaris, Dobrica od Anđela,Osvetnik Kapetan Mavro, Marin Kjudis, Tridni(Trodevnica), Vandana i Dolen-zlatno srce, tri sestre Doroteja,Jelisava i Marija,Paitunove kćeri, Prognanik, JelenaŠašić, Krvavi đerdan, Bijeli cvijet, Marko Leonis, Zaručnica sunca, Bitkula i Agape, Posmrtna ljubav, pustinjakova molitva na badnju večer, Andreis i Rora. U starogradskoj jezgri kroz stoljeća pričane su razne priče inspirarne povijesnim činjenicama, mitovima i legendama.

16.Trogir ima palače i plemiće. U Trogiru su nekad živile Plemićke obitelji i gradili palače, a danas je ostala poznata plemićka obitelj Celio-Cega koja ima status plemstva. Trogir je poznat po mnogobrojnim palačama i plemičkim obiteljima: Andreis,Capogrosso,Celio-Cega,Cerineo,Cipicco,Dudan,Garagnin,Fanfogna,Kažotić,Vitturi koji grade palače za stanovanje. Sklop palača Cipicco/Ćipiko, velika i mala, nastao je povezivanjem romaničkih zgrada. Na pročelju velike palače gotička je trifora, djelo Andrije Alešija te vrata koja je isklesao Ivan Duknović. Južni portal radio je Nikola Firentinac. Na južnim vratima portala nadvratniku isklesani su anđeli koji nose listiće s natpisom "Nosce te ipsum“ koji u prijevodu znači „Upoznaj samoga sebe“. U maloj je palači dvorište s vanjskim stubištem i vratima Nikole Firentinca, te reljefom s likom Alviza Cipicca. Alviz je bio suprakomit  trogirske galije koja je nosivši ime „Žena“, sudjelovala u Lepantskoj bitci 1571.godine. Alviz Ćipiko zarobio je i potopio tursku lađu Pijetao pod zapovjedništvom kapetana Alija. Pulenu - Pijetla kojega drži čvrsta ruka, kao ratni trofej donio je u Trogir i izložio u atriju svoje palače, na mjestu gdje je danas postavljen odljev, dok je original u stalnom postavu Muzeja grada Trogira. U palači svoje prostore za rad danas imaju Narodna glazba Trogir i Glazbena škola Josipa Hatzea - DO Trogir.  Godine 1840. u Trogiru je nastao ogranak plemićke obitelji pod nazivom Garagnin-Fanfogna. Ivan Luka Garanjin, hrvatski crkveni velikodostojnik, mecena i književnik. U svojoj kući u Trogiru osnovao je knjižnicu, uređenu kao mali muzej, u kojoj su izlagane kolekcije slika, arheoloških spomenika te numizmatičkih i prirodoslovnih predmeta. Nakon njegove smrti knjižnicu je obogatio njegov nećak i imenjak Ivan Luka Garanjin, koji je uz nju uredio botanički vrt; 1840. god.kuća i knjižnica postali su vlasništvom obitelji Garanjin-Fanfonja. Šimunov potomak Antun Fanfogna se 1840. godine oženio se Katarinom Garagnin i preselio u Trogir. Tako je nastao novi ogranak obitelji Fanfogna-Garagnin. Antun je bio, s prekidima, načelnik grada Trogira (1858-64). Kompleks Garagnin-Fanfogna sastoji se od dva bloka romaničkih i gotičkih kuća koja su, prema projektu Ignacija Macanovića, u drugoj polovici 18.stoljeća nadograđena i objedinjena u jedinstven sklop. Danas je u njoj smješten Muzej grada Trogira otvoren za posjetitelje tijekom cijele godine. Na gornjem katu nalazi se galerija posvećena slikarici Cati Dujšun Ribar. Iz dvorišta se ulazi u Lapidarij-zbirku kamenih spomenika koji svjedoče o trogirskom graditeljstvu i umjetnočkoj tradiciji kamenolkesarskih radionica. U staroj gradskoj jezgri Trogira u baroknoj  palači koja je nekoć pripadala obitelji Garagnin (Garagnin-Fanfogna) smjestio se Muzej grada Trogira na adresi Gradska vrata 4.  Prostrani prostori kuće u prošlim vremenima pripadali su Garagninima, venecijanskim trgovcima koji su u potrazi za novim tržištima došli u Trogir potkraj 16. stoljeća. Muzej grada Trogira utemeljen je 1963., za javnost otvoren 1966.godine, smješten je u blizini sjevernih gradskih vrata, u palaču Garagnin (od 1840.godine Garagnin-Fanfogna) koja je u Trogiru došla iz Venecije krajem 16. stoljeća. Palača se sastoji od dva bloka romaničkih i gotičkih kuća koja su, prema projektu Ignacija Macanovića, u drugoj polovici 18.stoljeća nadograđena i objedinjena u jedinstveni sklop. U muzeju nalazi se: saloni, knjižnica, sobe, izložbeni prostori, galerija, atrij lapidarij.

17.Trogir ima najstariji ples Kvadrilja. Spominje se krajem 19.stoljeća, u prijepisu zapisa melodije, Ivana Bozzottija (1859.-1935.), trogirskog kapelnika i melografa. Trogirska kvadrilja je ples koji se sastoji od četiri bala, pri čemu je promenada pripojena 1.balu, a polka (završetak) IV. balu. U promenadi plesači formiraju četvorke-kadrile. Pretpostavlja se da je kao društveni ples prihvaćena nakon što se pojavila za vrijeme francuske vladavine od 1806. do 1814. te s vremenom postala folklornom pojavom. Trogirska kvadrilja najčešće se plesala o pokladama i nedjeljom, na crkvene blagdane te na svadbama. Danas se izvodi desetak puta godišnje, a obavezna je prilikom svih gradskih praznika, posebno na Dan grada, 14.studenog. Jedan od najznačajnih glazbenika u drugoj polovici 19 stoljeća i prvoj trećini 20. stoljeća bio je Bozzoti, obitelj glazbenika talijanskog podrijetla iz Milana, koji su djelovali i koji su se doselili u Trogiru. Josip (Giuseppe), skladatelj, orguljaš i dirigent. U Trogir dolazi 1854.godine kao član putujuće talijanske glazbene družine. Oženio se Trogirankom Marijom Demicheli i dobio službu gradskog i crkvenog glazbenika, od 1863. stalno se nastanio u gradu. Obavljao je desetljećima poslove orguljaša i zborovođe trogirske katedrale te dirigenta Gradske glazbe od 1871.godine Narodna glazba, uz to poučavao je violinu, klavir i orgulje u Trogiru i Kaštelima te osnovao i vodio crkveni pjevački zbor u Kaštel-Novom. KUD ,,Kvadrilja” osnovano je prije pola stoljeća – u prosincu 1969. godine. Prve tri godine, Društvo je djelovalo kao folklorna sekcija pri Savezu omladine Čiovo, nakon čega se registriralo pod imenom Folklorni ansambl Trogir (FAST). Godine 1997. radi promoviranja tradicijskog trogirskog plesa – kvadrilje promijenilo je ime u KUD ,,Kvadrilja” pod kojim djeluje i danas. Kulturno umjetničko društvo ,,Kvadrilja nastoji očuvati kvalitetu, podučava djecu i mlade, popularizira kulturnu baštinu i vrijednosti grada Trogira te promiče ovaj segment trogirskog i hrvatskog kulturnog identiteta. KUD ,,Kvadrilja” je jedno od društava s najdužim kontinuitetom djelovanja u Trogiru, te jedan od važnijih sudionika kulturnog života grada Trogira i promotora trogirske plesne i glazbene baštine. U Trogiru se pleše uz orkestar limene glazbe – Narodnu glazbu Trogir ili pak uz mandolinski sastav. Trogirska kvadrilja je u srpnju 2019. godine upisana je u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno kulturno dobro. Narodna glazba Trogir osnovana je 1825.godine koja i danas postoji svirajući na raznim događajima.

18.Trogirska gastronomija. Jedan od specijaliteta su im Trogirski škartoci, rolana junetina s pestom, pašticada. U Trogiru ima jako puno dobrih konoba i restorana koji nude odličnu hranu. Nakon što ste prošetali gradom i uživjeli se u njegovu bogatu povijest, bilo bi dobro okrijepiti se autentičnom domaćom kuhinjom. Trogir je prepoznat po slastičanicama koji nude sladolede i razne kolače. Zapisano je da u drugoj polovici 19. stoljeća u Trogiru bilo registrirano ukupno 11 ugostitelja raznih vrsta od toga 9 krčmara(bettolinieri), 1 gostioničar(osti) te 1 gostionica (trattoria), a postojale su i dvije kavane. Na glavnom gradskom trgu nalazila se i jedna kavana koja je radila 1858. godine. Krajem 18. stoljeća uz kazališnu dvoranu u Trogiru postojala je mala prostorija u kojoj su se organizirale plesne večeri u svrhu prikupljanja novca za popločavanje gradskog trga, gdje su se prodavali kolači, likeri, naranče i kava. Na Trgu 7 PALMI najbolji je sladoled a kavu možete piti gdje god poželite jer je grad pun dobrih kavana.

19.Najpoznatiji tenor dolazi iz Trogira, Trogirski slavuj Vinko Coce (22.12.1954.-27.10.2013) najpoznatiji trogirski tenor, koji je godinama pjevao pjesme o svom gradu je nezaboravni Vinko Coce (22.12.1954.-27.10.2013). Coce poznati je hrvatski pjevač zabavne glazbe. Rođen je u Trogiru, godine. Vinko Coce dolazi iz jedne od najstarijih obitelji s čiovske strane današnjeg Trogira. Prema povijesnim izvorima, preci obitelji Coce su se ovdje nastanili još u 16. stoljeću. Na Cocu je od rane mladosti utjecala blizina grada Trogira i usmjeravala ga na glazbu mediteranskog suzvučja. Njegov interes za glazbom raste, pa 1972. započinje suradnju s klapom Trogir, uz koju će ostati sve do početka samostalne karijere. Klapski angažman započinje kao prvi tenor, a kasnije se razvija u tenora solista. Nagrade: 1993. - Grand Prix Splitskog festivala za intrepretaciju pjesme „Sićaš li se, Lungomare mare“ 1998. - Diskografska nagrada Porin za najbolji album folklorne glazbe (zajedno s klapom Trogir) 1998. - Grand Prix Međunarodni Marko Polo Fest - Korčula za interpreaciju pjesme Žmul Vina 2014. - diskografska nagrada Porin za životno djelo (posmrtno). Preminuo je 27.listopada2013.

20.Pantane, ornitološki i ihtiološki rezervat. Na izlazu iz grada ispod brijega Krbana smjestilo se polje zvano Trogirsko Malo polje. U tom polju ispod ceste nalazi se malo jezero i izvor iz kojeg ističe vodeni tok zvan Rika, koja teče kroz močvarno područje i starinski ribnjak te nakon nekoliko stotina metara završava u moru, na rubu jezera su Mlinice, mlinovi u velikoj zgradi s kulom iz 1582.godine. Broje čak 12 malih izvora koji formiraju jezero, a sve u prostranoj morskoj laguni. Mlinice Pantan, ihtiološko-ornitološki mali rezervat od flore i faune, od riba jegulja do ptica selica čaplji, divljih pataka, labudova, čajki, gnjuraca i drugih vrsta, na samom ušću Rike nalazi se ostatci Kule. Na ovom području registrirane su čak 163 ptičje vrste,34 riblje vrste, 6 biljnih zajednica,42 biljne vrste, 2000. godine Pantan je proglašen prirodnim rezervatom za biljni svijet i ptičju faunu. Jedinstven spoj prirode i povijesti. Stoljećima stara mlinica krije i zanimljivu legendu o nastanku jezera, crvenokosa ljepotica Vandana mahnita oko jezera na čijem je dnu srce muža Dolena kojeg je ubila. 

Trogir ima prekrasnu plažu Pantan na rubu prirodnog rezervata. Pantan plažu, koja je zapravo dio rezervata nalazi na njegovom rubu odmah na ušću rijeke Rika u Jadransko more. Radi se o plaži sa pijeskom i sitnim šljunkom na kojemu se spajaju slatka voda rijeke s plavom slanom vodom Jadrana. Do plaže možete doći pješke, biciklom ili autobusom br.37, zahvaljujući parkiranim mjestima možete dakako i autom doći do nje.

21.Trogir ima 4 mosta i 6 parkova: mali kameni, veliki kameni, drveni preko Foše i novi veliki Čiovski. Jedan od najpopularnijih je drveni most u Trogiru preko Foše „Most ljubavi“. Ljubavni parovi imaju običaj svoju ljubav zaključati lokotom a ključ baciti u kanal Fošu ili more. Ritual je da se zaključa lokot sa svojim inicijalima i stavi na ogradu mosta a ključ baci daleko kako nitko drugi ne bi mogao "otključati" njihova srca. Trogir ima popularne parkove: Fortin, Žudika, Malarija, Garanjin-Fanfogna, Soline, Park Prijateljstva. Najpoznatiji je botanički vrt Park Garagnin-Fanfogna je park aristokratske obitelji, osnovan je krajem 18. stoljeća. U parku nalazi se i kućica za čuvara sa staklenikom i paviljinom, vrtlareva kuća, nekada konjušnica. U Parku su se nekad izvodili pokusi sa biljem, pa tako postoje i katalozi botaničara na latinskom jeziku iz 1828/29.,1790. godine kada se njegov utemeljitelj, plemić, Ivan Luka Garagnin koji je život posvetio poljoprivredi i hortikulturi pismom obratio Giovanniju Arduinu, venecijanskom nadintendantu za agrikulturu. Taj perivoj, postepeno je nastajao, te je prema raspoloživoj dokumentaciji na vrhuncu svoje ljepote i bogatstva biljnih vrsta bio najvjerojatnije 1828. godine. Prema katalogu iz tog vremena na popisu zasađenih biljnih vrsta bilo je njih 323, od kojih je nažalost danas ostalo svega dvadesetak. U drugoj polovici 20. stoljeća nekad slavan najstariji botanički vrt u Hrvatskoj, pa i u Europi. 1962.godine proglašen je zaštićenim spomenikom vrtne arhitekture. Danas se kroz park može prošetati. Nedovršeni ljetnikovac na imanju obitelji Garagnin u Divuljama. Istočno od grada, u Divuljama (lokalitet i tamošnji pašnjaci spominju se od 13. stoljeća), na svojim prostranim posjedima Gianluca Garagnin započeo je 1823.godine s gradnjom reprezentativnog ljetnikovca (spominje se kao casino per padrone a Divuglie), i to prema nacrtima (prvi su izrađeni 1800. godine) svog slavnog prijatelja (celebre amico) Giannantonija Selve, koji je u međuvremenu preminuo. Ljetnikovac je izvorno bio zamišljen poput gospodarske vile.

22.Trogir-povijesne i kulturne znamenitosti koje morate vidjeti. Trogir je poznat po staroj gradskoj jezgri, šetajući se kroz uske uličice upoznati će te bogatu povijest i kulturu.Na samom ulazu u Grad su sjeverna gradska vrata iz 17.stoljeća na kojem se nalazi kip sv. Ivana Trogirskog, katedrala sv. Lovre s zvonikom na tri kata i predivnim pogledom, na ulazu u katedralu nalazi se Radovanov portal iz 1240.god. i krstionica Andrija Alešija iz 1464.god, u katedrali je kapela sv. Ivana Trogirskog i sarkofag, pinakoteka zbirka sakralnih umjetnosti, Gradski trg Ivana Pavla II, Komunalna palača tj. Knežev dvor s triforama i grbovima, Gradska loža s  reljefom pravde rad Nikole Firentinca i reljefom bana i biskupa Petra Berislavića rad Ivana Meštrovića, loža je s jedne strane naslonjena na crkvu sv. Sebastijana-toranj s gradskim satom na kojem je stup srama „Berlina“ a s druge strane naslonjena na crkvu sv. Barbare, sklop palača Cipicco/Ćipiko- velika i mala palača s portalom i triforama:u dvoru je ratni trofej drveni Pijetao, palača Lucić s portalom i triforama, palača suda s triforama poznata kao Biskupova palača, Benediktinski samostan sv. Nikole i zbirkom Kairosa, crkva Ivana Krstitelja i muzej sakralne umjetnosti, crkva Gospe od Karmela, crkva svih svetih, crkva sv.Petra, crkva sv.Mihovila s zvonikom, kompleksom palača Garagnin-Fanfogna: muzejom i galerijom Cate Dujšin Ribar i lapidarijom-arheološkom zbirkom kamena, atrijom muzeja grada Trogira, rodna kuća bana Petra Berislavića, romanička kuća, kuća Pavla Andreisa, neogotička zgrada iz 1909.god. tj. zgrada osnovne škole Petar Berislavić, Dominikanski samostan i kip Blaženog Augustina Kažotića dok su u Kažotićevoj ulici suvenarnice, Kula Vitturi, tvrđava Kamerlengo i Kula sv. Marka, Marmontovog glorijet iz 1809.god, gradske zidine oko grada, južna morska vrata sa malom ložom, botanički vrt Garagnin-Fanfogna iz 1800.god, preko mosta Čiovo značajne su sve manje crkve kao i crkva Gospe od Prizidnice na drugoj strani Čiova, na izlazu iz grada je novosagrađena crkva Gospe od Anđela, u Malom polju je Kula kapetana Jakova Kažotića sa predivnim pogledom na cijeli Trogirski kraj. Trogir je grad kamena,mramora i povijesti kojega trebate posjetiti zbog stare gradske jezgre, stoljetnih priča i legendi. Grad povijesnih, kulturnih i sportskih zbivanja. U Trogiru događaju se razni koncerti tokom cijele godine, razni festivali, noć muzeja, kazalište na otvorenom u kuli Kamerlengo s raznim predstavama, sportska događanja od biciklizma, trčanja, nogometa itd.   

23.Trogirska Riva. Smještena je na južnom dijelu grada i ima veličanstven pogled. „Kreneš li ikad put juga lijepog, stani pred Trogirom:Usidri lađu pod zidinom grada.“ napisao je Vladimir Nazor kada je vidio Trogir a onda je dao uklesati u Trogirski kamen. Trogir je poznat po kulturnim događanjima, ovise o godišnjim dobima tako da svakako provjerite aktualna kulturna događanja u gradu u turističkom uredu Trogira. Šetnjom kroz grad razgledavati povijesne-kulturno sadržaje, uživati u pogledu na more, palme, usidrene brodice, galebove i uživati na Rivi ispijajući kavu i slušajući priče o Pomorskoj bitci kod otoka Čiova iz 1378.godine. Priča se da je rat između Mlečana na jednoj strani te Ugara i Đenovljana na drugoj strani. Trogir je sa svojom lukom imao značajnu ulogu u tom sukobu. Đenovljani izabiru Trogirsku luku jer je bila pogodnija, imala je ulaz i izlaz, a zbog blizine rta Hilisa grad je bio prikladan za napad na mletačku mornaricu. Brodovi Genove nalazili su se negdje između Visa i Hvara te su se susreli sa mletačkom mornaricom kod otoka Čiova 16. studenog 1378. godine. Mlečani, pod vodstvom admirala Vettora Pisanija, su se usidrili kod rta Svetog Ciprijana, dok su Đenovljani bili u trogirskoj luci. Bitka je jedna od značajnih bitki za Trogir, priča je koju ste propustili. Trogirska Riva jedna je od najprivlačnijih Rivi u Dalmaciji na kojoj pristaju mini jahte koje dolaze godinama u Trogir, poznata elita silazi sa broda u razgledavanje grada. Na Rivi se nalaze kafići,suvenirnice,slastičarnice,hoteli,restorani i konobe koji nude dobru hranu. Na Trogirsku Rivu dolazi se šetati, uživati  i dobro zabaviti.

Trogir je grad preko 2300 godina povijesti i tradicije. Njegova bogata povijest i kultura je stvorena pod utjecajem starih Grka, Rimljana i Mlečana. Grad koji svojom ljepotom, kulturom, povijesti, tradicijom i običajima osvoja srca mnogih ljudi koji su ga posjetili. Trogir, grad u kojem svaki  kamen priča svoju priču, grad  kulturno-povijesnog sadržaja, grad sa dušom i tijelom. Grčka, rimska, venecijanska povijest na malom otočiću čine Trogir jednim od najzanimljivijih povijesnih gradova na Jadranu. Trogir je poznat po spoju renesansnim, baroknim i romaničkim građevinama, bogata je palačama, starim kućama, crkvama, samostanima, katedralom, zvonicima, uskim kamenim uličicama i zidinama, stoljetnim pričama i legendama. 

Riva i gradski trgovi, crkve i samostani, palače, muzeji, atrij i galerije, parkovi i stare ulice, klape koje pjevaju uz tradicionalne dalmatinske plesove, mirisi i okusi starih konoba uz dobru čašu vina a iza starih zidina kriju se raznolike vitrine kolača i sladoleda, uz stoljetne ljubavne priče i trogirskih legendi, šetnjom kroz grad razgledavati kulturno-povijesne sadržaje, uživati u pogledu na more, palme, brodice, galebove sve je to dio koji vrijedi doživjeti.

Trogir je grad kamena,mramora i povijesti. „Dođi i vidi grad sretnog trenutka.“ 

Napisala i obradila Ksenija Baričević