Trogir 20 zanimljivosti
20 zanimljivosti o Trogiru
Upoznajte grad preko 2300 godina tradicije. Njegova bogata povijest i kultura stvorena je pod utjecajem starih Grka, Rimljana i Mlečana. Grad koji svojom ljepotom, kulturom, povijesti, tradicijom i običajima osvoja srca mnogih ljudi koji su ga posjetili. Trogir, grad u kojem svaki kamen priča svoju priču, grad povijesno-kulturnog sadržaja, grad sa dušom i tijelom. Trogir je podignut na kamenu na niskom grebenu koji se diže iznad morske površine koja ga okružuje, pod imenom „Tragurium marmore notum“ tj. „Grad poznat po svom mramoru“, na poluotočiću između kopna i otoka Čiova povezan dvaju mostova,malim i velikim. Zbog svoje ljepote i povijesne vrijednosti stare gradske jezgre 1997. godine upisan je na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske kulturne baštine. Trogir je najposjećenija City break destinacija u srednjoj Dalmaciji. 20 zanimlljivosi koje morate znati o Trogiru. Dobrodošli u Trogir.
1.Trogir (grčki:Tragurion, latinski: Tragurium, talijanski: Traù), grad je u Hrvatskoj koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kulturno, povijesno, obrazovno i gospodarsko središte u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na površini od 39,10 km², 22,5 km zapadno od Splita, na sjeverozapadnom kraju Kaštelanskog zaljeva, stanovnika 12687, 1 gradonačelnik i 17 vjećnika, sam Grad je smješten u Trogirskom kanalu jedan dio na obali, drugi dio na otoku Čiovu (spoj s mostom), površina Grada iznosi 7,52 km², a površina općine 39,20 km². Dijelovi Grada su: Grad, Bilin Dolac, Ciprian, Čiovo, Lokvice, Drid, Kopno, Malo Polje, Pasike, Travarica, Miševac i Vilajica, a gradska naselja su:Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano i Žedno. 1997.godine Trogir je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Ministarstvo turizma Republike Hrvatske 2015. godine uvrstilo ga je PPS destinacije „Hrvatska 365“ uz status Rivijere. TripAdvisor "2015 Guest Review Award" je na svojoj listi gradova uvrstio je grad Trogir, „Grad koji oduzima dah.“ 2015. godine proglašen je najljepšim gradom otokom na svijetu na top listi National Geographica u knjizi: „The World’s Best Cities 2015.“ tj. “Najbolji gradovi svijeta 2015.“
2.Trogirska povijest. Trogir je srednjovjekovni grad u Dalmaciji, romaničko-gotički grad okružen zidinama koji sačinjavaju jezgru grada. Grad Otok koji je mostovima spojen sa otokom Čiovom. Osnovali su ga grčki kolonisti s otoka Visa(Isejci) u III. stoljeću prije Krista. Trogir je nastao kao ilirsko naselje koje su kolonizirali Grci dorskog plemena iz Sirakuze te oni osnivaju Grad, pod imenom Tragurion, elipsoidnog oblika, slijedeći obalu otočića, koja se razvila u antički grad a kasnije u srednjovjekovni grad. Ime mu dolazi od dvije grčke riječi „Tragos i Oros“ što znači kozje brdo, pa se odatle brdo iznad Trogira zove Kozjak. Okolna brda oko Trogira bila su nastanjena ovcama i kozama. Dolaskom Isejaca započinje prvo značajnije naseljavanje Grada. Iako Grad raste kroz povijest, broj stanovnika se i nije značajno mijenjao, poradi skučenosti prostora u samoj gradskoj jezgri te malih površina poljoprivrednog zemljišta na kopnenoj strani. U I.stoljeću poslije Krista Trogir su osvojili Rimljani i pripojen je salonitanskom konventu a Salona je postala središte Rimskog Carstva u Dalmaciji. Dobrim prometnim vezama sa Salonom Trogir se počinje razvijati kao samostalan grad. Okolica Trogira u ranomu srednjem vijeku kraljevski je posjed hrvatskih vladara koji su u obližnjim Bijaćima imali jedno od svojih sjedišta. Trogir se potom našao u ugarsko-hrvatskoj državi čiji mu je kralj Koloman zajamčio autonomiju 1107.godine, koju je uživao do dolaska Venecije 1420.godine. Od druge polovice 9. stoljeća Trogir plaća “tribut mira” hrvatskim vladarima radi osiguranja dobro susjedskih odnosa. U 11.stoljeću dolaskom biskupa Ivana Ursinija želi se smiriti pobuna u ovim krajevima. Početkom 12.stoljeća(1105.) ulazi u sastav ugarsko-hrvatske države. Međutim Bizant i dalje prisiže na Trogir sve do 1180.godine. Godine 1123. Trogir razaraju Saraceni, a 1171. Mlečani. U Trogir se od najezde Tatara sklanja Bela IV. i potvrđuje ranije privilegije Trogiranima. Tijekom 13.stoljeća počinje obnova i intenzivna izgradnja grada. Utjecaj Venecije za njihove vlasti od 1420. do 1797.godine osjećao se u kulturi i graditeljstvu, ali se ipak kroz njeno četiristoljetno njeno vladanje sačuvao hrvatski jezik, premda je službeni jezik uz latinski, bio talijanski. Između 13. i 15.stoljeća puno se gradilo. Kulturni život odvijao se u krugu plemićkih obitelji ili u kazalištu, dok se pučanstvo zabavljalo na ulici. Trogir je kovao vlastiti novac bagattino, od čistog bakra s likom zaštitnika grada svetog Lovre. Plemstvo je u svojim rukama imalo većinu posjeda i trgovinu, dok su pučani bili obrtnici, zemljoradnici i mornari. Stoga su se oni okupljali u bratovštinama koje su u pravilu bile crkvene ustanove a u praksi socijalno-humanitarne, te su pomagale svoje članove za života i sprovodile ih nakon smrti. Padom Mletačke Republike 1797.godine, završava 18.stoljeću u Trogiru obilježeno anarhijom u kojoj su mnogi stradali te bili opljačkani. Francuska vladavina od 1806. do 1814.godine Trogir je pripojen ilirskim provincijama kojima je upravljao maršal Marmont. U Gradu je uveden niz promjena pogotovo u svezi s opismenjivanjem, gospodarstvom, poljodjelstvom, zdravstvom itd. Austrijska vladavina u Trogiru trajala je od 1814. do 1918.godine. Hrvatski narodni preporod od 1830-1874. nacionalno-politički i kulturni pokret koji se u prvoj polovici 19.stoljeća javlja se pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma i dovodi mlade ljude. Dugo je trajala borba autonomaša koji su se borili za autonomiju Dalmacije i koji su se pretvorili postupno u talijanaše i narodnjaka koji su se borili za hrvatsku nacionalnu integraciju, sjedinjenje svih hrvatskih zemalja. U tim vremenima načelnikom grada je bio Antun (Antonio) Fanfogna žestoki autonomaš, bogat i moćan koji je s nekolicinom svojih istomišljenika, držao u ovisnosti dobar dio trogirskih težaka i stanovnika Zagore. 1886.godine izabrana je hrvatska uprava tadašnje Općine Trogir. Vicko Ivčević po struci odvjetnik, hrvatski političar, preporoditelj, zastupnik u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeću, pripadao je krilu "stare garde" Narodne stranke koji je poslije formirao Hrvatsku stranku, Hrvatima bio je osoba najvišeg političkog ranga. Početak 20.stoljeća obilježen je gradnjom novih javnih zgrada, škola, vrtića, stambenih zgrada i hotela. Razdoblje Kraljevine SHS a potom Kraljevine Jugoslavije obilježeno je političkim previranjima u svezi vlasti u gradu, prvenstveno zbog agrarnog pitanja. Tijekom II. svjetskog rata, pogotovo nakon kapitulacije Italije pučanstvo se masovno priklanja partizanskom pokretu, premda je bilo pojedinaca koji su se našli u postrojbama NDH. U SFR Jugoslaviji, Grad se počeo obnavljati na takav način što se prednost dala industrijalizaciji nasuprot poljodjelstva. Jača brodograđevna industrija a velika se pozornost poklanja turizmu. Kraj 20.stoljeća Trogir je dočekao konačno u samostalnoj Hrvatskoj, jer je tijekom burnih razdoblja u povijesti uvijek, na žalost, neka druga država njime gospodarila.
3.Biskup Ivan Ursini,Ivan Trogirski (1064.-1111.) došao je u Hrvatsku kao član papinog poslanstva u vrijeme kralja Petra Krešimira IV. Dolazak u grad Trogir jedan je od važnijih događaja u 11.stoljeću. Važan je povijesni izvor za hrvatsku i ugarsku povijest tzv. Pacta conventa ili Qualiter, ugovor je koji su 1102. godine sklopili predstavnici 12 hrvatskih plemena s ugarskim kraljem Kolomanom prihvaćajući ga za hrvatskog kralja, danas se nalazi u Budimpešti - trogirska je jer je najstariji rukopis pronađen u Trogiru. Ivan postaje biskup u nemirno vrijeme crkvene obnove, a na tu čast ga izabire papinski legat. Ivan koji dolazi smiriti protupapinske pobune u Panoniji i Dalmaciji. Doba Ivanova biskupovanja je i politički nemirno. Osnivač benediktinskoga samostana sv. Nikole. Živio je asketskim načinom života, mudar, rječit u propovjedi, prijazno se odnosio prema bližnjima te je bio obožavan od strane naroda, službu trogirskog biskupa obavljao je više od četrdeset godina. O životu svetog Ivana Trogirskog zna se jako malo, a u životopisu zapisane su i legende. Legende se i danas prenose, njegov život i djela obilježavaju se na dan 14. studenoga kada je procesija i misno slavlje kao i dan Grada Trogira na koji se slavi njegova svetost. Od legendi o svetom Ivanu Trogiraninu puno su važnije poruke i djela koja je za života poslao i ostvario, poruke mira i zajedništva, očuvanja vrijednosti i ustrajna borba da te poruke budu i ostvarene. Poruke o Ivanu Trogirskom opjevane su kroz pjesme:„Švet Ivanoe o' moga Trogira, providi mi lipoga imladića. Koj' ne puši, dimi španjulete, koj' ne igra karte, šija šete. Koj' ne pije ni botiju vina, koj' ne ide potaj put kažina. Ako mi ga taka ne providiš, u crikvu me višje nećeš vidit.“
4.Reljef Kairos (grč. καιρός, Kairós) u grčkoj mitologiji bog je sretnoga trenutka najmlađi Zeusov sin. U trogirskom reljefu iz 4. stoljeću prije Krista prikazan je kao goli mladić sa čuperkom za koji ga treba u pravi čas zgrabiti i tako uloviti sretnu priliku, inače će ona zauvijek pobjeći, jer Kairos je uvijek u žurbi. Reljef je vjerojatno napravljen po uzoru na Lizipov kip iz 3.stoljeća prije Krista a čuva se u trogirskom samostanu sv. Nikole. Sačuvan je Pozidipov epigram iz 3.stoljeća prije Krista koji opisuje Kairosa i Lizipov kip.
5.Trogir je prozvan Gradom majstora. U srednjemi vijeku radili su majstori svjetskih razmjera poput Radovana. Njegovo remek djelo glavni je portal prekrasne katedrale sv. Lovre isklesan 1240. godine, jedan je od najljepših portala i umjetničkih ostvarenja tog doba, a osim proslavljenog izdanja, Radovan je isklesao i mnoga druga djela koja nose obilježja njegove individualnosti. Majstori Firentinac,Muscardello,Alešiji i Duknović-Vinišće, koji su stvorili remek djela. U Trogiru od 1420. do 1450. Spominje se 66 klesara i drvodjelaca, Jakov Florijev, Marin Radojev, Nikola Račić itd. Trogir je grad majstora i klesara. U Trogir dolaze i drugi poznati majstori i klesari koji su obilježeni kroz povijest.
6.Povijesne i kulturne znamenitosti. Trogir je poznat po staroj gradskoj jezgri, šetajući se kroz uske uličice upoznati će te bogatu povijest i kulturu. Na samom ulazu u Grad su sjeverna gradska vrata iz 17.stoljeća na kojem se nalazi kip sv. Ivana Trogirskog, katedrala sv. Lovre s zvonikom na tri kata i predivnim pogledom, na ulazu u katedralu nalazi se Radovanov portal iz 1240.god. i krstionica Andrija Alešija iz 1464.god, u katedrali je kapela sv. Ivana Trogirskog i sarkofag, pinakoteka zbirka sakralnih umjetnosti, Gradski trg Ivana Pavla II, Komunalna palača tj. Knežev dvor s triforama i grbovima, Gradska loža s reljefom pravde rad Nikole Firentinca i reljefom bana i biskupa Petra Berislavića rad Ivana Meštrovića, loža je s jedne strane naslonjena na crkvu sv. Sebastijana-toranj s gradskim satom na kojem je stup srama „berlina“ a s druge strane naslonjena na crkvu sv. Barbare, sklop palača Cipicco/Ćipiko- velika i mala palača s portalom i triforama:u dvoru je ratni trofej drveni Pijetao, palača Lucić s portalom i triforama, palača suda s triforama poznata kao Biskupova palača, Benediktinski samostan sv. Nikole i zbirkom Kairosa, crkva Ivana Krstitelja i muzej sakralne umjetnosti, crkva Gospe od Karmela, crkva svih svetih, crkva sv.Petra, crkva sv.Mihovila s zvonikom, kompleksom palača Garagnin-Fanfogna: muzejom i galerijom Cate Dujšin Ribar i lapidarijom-arheološkom zbirkom kamena, atrijom muzeja grada Trogira, rodna kuća bana Petra Berislavića, romanička kuća, kuća Pavla Andreisa, neogotička zgrada iz 1909.god. tj. zgrada osnovne škole Petar Berislavić, Dominikanski samostan i kip Blaženog Augustina Kažotića dok su u Kažotićevoj ulici suvenarnice, Kula Vitturi, tvrđava Kamerlengo i Kula sv. Marka, Marmontovog glorijet iz 1809.god, gradske zidine oko grada, južna morska vrata sa malom ložom, botanički vrt Garagnin-Fanfogna iz 1800.god, preko mosta Čiovo značajne su sve manje crkve kao i crkva Gospa od Prizidnice na drugoj strani Čiova, na izlazu iz grada je novosagrađena crkva Gospe od Anđela, u Malom polju je Kula kapetana Jakova Kažotića sa predivnim pogledom na cijeli Trogirski kraj. Car Konstantin Porfirogenet u 10.stoljeću opisuje grad: „Trogir jedan mali otok koji se dotiče kopna vrlo uskim jezikom poput mosta preko kojeg građani prelaze u grad.“
7.Trogirska katedrala. Katedrala sv. Lovre jedna je od najljepših katedrala u Hrvatskoj i njena gradnja trajala je skoro 300 godina,završena je 1598.godine.Više trogirskih majstora dalo je svoj doprinos za gradnju katedrale. Na ulazu u katedralu sv.Lovre vašu pozornost privući će veličanstveni Portal majstora Radovana iz 1240. godine, jedan je od najznačajnijih srednjovjekovnih portala u ovom dijelu Europe. Jedna od najznačajnijih obilježja su njegova romanička vrata tj. Portal okružen s dva kamena lavova, Adama i Eve, na samoj luneti prikazano je Kristovo rođenje i događaji koji su uslijedili nakon toga, motivi iz biblije. Na krstionici katedrale je remek djelo „Krštenje Isusovo“ Andrije Alešija iz 1464.godine, u katedrali osmerokutna kamena propovjedaonica iz 13.stoljeća gotičke klupe za kor, ciborij iz 14.stoljeća, renesansna kapela sv. Ivana Trogiranina koja se nalazi u katedrali sa sarkofagom i brojnim lijepim slikama sv. Jeronima i sv. Ivana Krstitelja, kao i ukrase stvorene između 1491. i 1497.god. od Firentinca i Duknovića. Na zvonik iz 14. stoljeća visok 47 metara posjetitelji mogu se penjati obično prije podneva, uz malu naknadu i uživati u veličanstvenom pogledu na Trogir.
8.Tvrđava Kamerlengo i kula sv Marka. Tvrđava Kamerlengo smještena je na jugozapadnom djelu povijesne jezgre grada Trogira, gradila se od 1420. do 1437.godine. Sagrađena je u obliku nepravilnog trapeza s četirima kulama na uglovima od kojih je najstariji dio poligonalna kula iz kraja 14. stoljeća, uz zidine uzidano je jedanaest grbova mletačkih konta, providura i duždeva, a duž njenih zidina, na kruništu sa svih strana, pruža se prolaz koji je nekoć služio za stožerske ophodnje. Gradski kaštel u Trogiru podignut je po projektu nove mletačke vlasti početkom 15.stoljeća kao izdvojena utvrda na periferiji utvrđenoga grada, u uglu zidina, a služila je za smještaj mletačke vojne posade, u kojem je boravio kamerlengo-mletački blagajnik. Tek nakon više stoljeća dobio je naziv Kamerlengo, prema nazivu uglednih državnih službenika Republike. U Veneciji su Camerlenghi del Comun bili javni državni blagajnici koji su imali sjedište na Rialtu u Palazzo dei Camerlenghi. Na važnoj funkciji predstojnika komore - camerlengo ili camerarius - bavio se administriranjem prihoda i rashoda, sakupljanjem i zakupom poreza, zakupom tridesetine i soli, te izvoznim carinama i isplatom vojnika. Ti su službenici u dalmatinskim gradovima bili podređeni zadarskom camerariusu. Najistaknutije službe u gradu Trogiru obnašali su kaštelan, kamerlengo i knez odnosno kapetan, čije je funkcije objedinjavala jedna osoba. Kamerlengo je o nekim poslovima komore odlučivao zajedno s knezom. Kaštel je dobio ime Kamerlengo po nazivu za mletačkog državnog službenika koji je vodio financijski i gospodarski sektor u gradu. On je stanovao unutar kaštela, a osim njegovih stambenih prostorija tu su bile i one za kaštelana te vojnu posadu. Danas je Kamerlengo vidikovac s kojeg se vidi prekrasan pogled. Okrenete li se prema gradu, vidjet ćete crkve i zvonike koji se uzdižu iznad trogirskih uličica. Kula sv.Marka izgrađena 1470.godine a završena u 15.stoljeću,ugaona obrambena kula podignuta u kanalu prema kopnu, nekada se koristila za podršku topništvu na svom širokom krovu i izgrađena je za obranu kanala između otoka i kopna. Na vanjskom zidu nalazi se reljef s lavom sv. Marka i štit s grbom kneza Antnijo de Canal,kula služi u svrhu vidikovca. Tvrđava Kamerlengo služi kao pozornica i kulisa za brojne kazališne predstave i druga kulturna događanja na otvorenom. Blizu tvrđave kamerlengo sagrađen je rijedak spomenik francuske vlasti u Dalmaciji je "Glorijet", kružna kolonada klasicističkog oblika iz 1809, sagrađena u čast francuskog generala Ogista Marmona.
09.Trogirska legenda. Najpopularnija legenda je Kamerlengova kći. Legenda o nesretnoj ljubavi Mlečanina Diega, trogirskog kamerlenga i trogiranke. Kojem roditelji nisu dozvoljavali da oženi voljenu Trogiranku Zoru, već se morao vjenčati Mlečankom Orsolom. Zora je na dan Diegovog vjenčanja popila otrov i umrla. Nakon nekoliko godina Orsola je Diegu rodila kćer Dianu, koja je prema pričanju starih izledala kao Zora, Diegovoj neprežaljenoj prvoj ljubav. Orsola je napustila Diega i Dianu te otišla u Venciju i nikada se više nije vraćala, a Diana se razbolila i umrla, trogirski kamerlengo shrvan kćerkinom smrću do kraja života nije progovorio. Legende koje se pričaju stoljećima su: postanaku grada Trogira, svetom Ivanom Trogirskom, Kamerlengova kći, Rafiola, Stup srama, Sarkofag s milosrđem, Sotonske žene, Todor Venturin, Marta Laskaris, Dobrica od Anđela,Osvetnik Kapetan Mavro, Marin Kjudis, Tridni(Trodevnica), Vandana i Dolen-zlatno srce, tri sestre Doroteja,Jelisava i Marija,Paitunove kćeri, Prognanik, JelenaŠašić, Krvavi đerdan, Bijeli cvijet, Marko Leonis, Zaručnica sunca, Bitkula i Agape, Posmrtna ljubav, pustinjakova molitva na badnju večer, mit o Grčkom bogu Kairosu.
10.Kolačić Rafiola. Trogir je poznat po slatkom kolačiću koji se stoljićima peče. Nekoć davno u Kuli Kamrelengo bijaše zatočena djevojka imena Rafioli koja je, čekajući da je dragi oslobodi, pekla slasne kolače u obliku polumjeseca sa nadjevom od badema. Trogirski je plemić oslobodio djevojku i odveo ju u svoje dvore, gdje mu je do kraja života pekla rafiole. I tako se stoljećima u Trogiru peče kolačić Rafiola koja je slatka i ukusna.
11.Gradski Trg. Trogir ima Trg koji je najljepše mjesto u samom gradu, zatvoren je i okružuje ga: katedrala s zvonikom na tri kata s pogledom, kneževim dvorom, gradskom ložom sa satom uz dvije crkve, malu i veliku palaču. Trg se po ljepoti može uspoređivati sa najljepšime europskim trgovima. To je prekrasno UNESCO zaštićeno remek djelo hrvatske arhitekture. Na Trgu se nalazi: katedrala sv. Lovre s zvonikom, komunalna palača tj.Knežev dvor, Gradska loža s jedne strane naslonjena na crkvu sv. Sebastijana-toranj s gradskim satom na kojem je stup srama „Berlina“, s druge strane naslonjena na crkvu sv. Barbare, sklop palača Cipicco/Ćipiko- velika i mala palača s portalom i triforama dok je u dvoru ratni trofej drveni Pijetao. Gradska lođa prvi puta spominje se u 13.stoljeću izvorno je služila kao opremljeni prostor javnog okupljanja u određene dane i sate bila je namjenjena organiziranoj komunalnoj pravnoj službi, sklapanju ugovora, objavljivanju zakona, kao i samom suđenju. Odavde se knez obraćao stanovnicima grada - publice et non oculte, a tu se katkad sastajalo i gradsko vijeće. Lođa je služila i kao gradski pritvor, koji su čuvali komunalni stražari. Naime, ako je netko bio optužen za dug, morao se sam prijaviti u lođu i ostati tamo dok se novac ne vrati. Svakodnevno je bila službeno mjesto za sastavljanje parnica i ugovora te za čitanje oporuka. Na istočnom je zidu 1471.godine izveden retabl Pravde s prikazom mletačkog lava i zaštitnicima grada sv. Lovre i bl.Ivanom Trogirskom rad Nikole Firentinca, na južnom djelu izgrađen je reljef s prikazom bana Petra Berislavića na konju rad Ivana Meštrovića, loža je obnovljena 1892.godine. Knežev dvor izgrađen je 1272.godine dok je u 19.stoljeću restauriran u renesansnom stilu. U komunalnoj palači središnje je mjesto imala dvorana gdje se okupljalo gradsko vijeće, a koje se od 1340.godine zatvara samo za plemiće.Tu je živio i stolovao gradski knez s obitelji i poslugom, ali nije smio pregrađivati palaču bez pristanka vijeća. U sklopu komunalne palače bili su smješteni i komunalni službenici. Godine 1330. određuje se da knez mora dovesti pouzdanog notara iz Venecije, koji je kao član kneževe pratnje morao stanovati u palači.U palači je postojao i stan kancelara komune. U prizemlju, na uglu palače, nalazio se komunalni zatvor, izgrađen 1306. godine. Komunalna palača predstavljala je politički identitet grada i njezin je izgled bio povezan s gradskom politikom. U njemu se nalaze povijesni grbovi mletačkih knezova i drugih plemića, a na vratima iznad stepeništa istaknut je natpis kako je pristup dozvoljen samo plemićima. Dvor je sadržavao i kazalište koje je kasnije uništeno.Danas je u zgradi smještena gradska uprava i gradska vijećnica u kojem upravlja gradonačelnik i viječnici.U Kneževom dvoru od 1421-1797. vladalo je 108 kneževa. Godine 1285. za trogirskoga je kneza izabran Juraj Bribirski, ali uz njega je još uvijek gradom upravljao načelnik, kasnije je i drugi član roda, Stjepan, sin Martinušev, bio trogirski knez. Prvi knez Mlečanin koji je došao u Trogir bio je Marin Morosini 1322. godine. Tijekom venecijanske vlasti, u gradu se izmjenilo 108 knezova, otprilike svake treće godine dolazio je novi. Marko Barbarigo (1700-1702.) prvi je imenovani knez u 18. stoljeću a posljednji Santo Contarini (1795-1797.) koji je prerušen, smeten i prestrašen pobjegao na konju u Kaštela, nakon propasti Venecije. Osim kneza, gradom je upravljalo Veliko, Malo i Tajno vijeće. Na trgu je bio postavljen i stup srama „berlina“. Prema statutu grada, svatko tko bi hulio Boga ili svece (a ne bi platio kaznu), morao provesti pola dana ad berlinam in platea. Tako bi kažnjenik bio javno osramoćen pred cijelom zajednicom. Godine 1386. izvedeno je jedno javno političko smaknuće na glavnom trgu - odrubljena je glava Augustinu Casottiju. Trogir ima najstariji statut grada, star je 700 godina.
12. U Trogiru 1271. godine otvorena je prva ljekarna, koja je najstarija u Dalmaciji. Prema zapisu oca hrvatske povijesne znanosti Trogiranina Ivana Lucića prva ljekarna u Trogiru nalazila se na gradskom trgu nedaleko katedrale, a prvi ljekarnici bili su: Muccius,Rolandini i Venturi koji su došli iz Italije. U 16. stoljeću u Trogir doselio je engleski ljekarnik Seymour, mlađi brat Jane Seymour, jedne od žena Henrika VIII. koji je studirao u Italiji, a koji je zbog vjersko-političkih trzavica koje su potresale Englesku odlučio potražiti mirniju sredinu te se kao ljekarnik skrasio u Trogiru. Otvorio je svoju ljekarnu, a iznad ulaznih vrata istaknuo plemićki grb s dva velika krila i natpisom „Seymour Count of Somerset“ s kojim je sumještanima koji su sumnjali želio dokazati svoje plemićko podrijetlo.
13.Plemićke obitelji i palače. Trogir je poznat po mnogobrojnim palačama i plemičkim obiteljima: Andreis,Capogrosso,Celio-Cega,Cerineo,Cipicco,Dudan,Garagnin,Fanfogna,Kažotić,Vitturi koji grade palače za stanovanje. Sklop palača Cipicco/Ćipiko, velika i mala, nastao je povezivanjem romaničkih zgrada. Na pročelju velike palače gotička je trifora, djelo Andrije Alešija te vrata koja je isklesao Ivan Duknović. Južni portal radio je Nikola Firentinac. Na južnim vratima portala nadvratniku isklesani su anđeli koji nose listiće s natpisom "Nosce te ipsum“ koji u prijevodu znači „Upoznaj samoga sebe“. U maloj je palači dvorište s vanjskim stubištem i vratima Nikole Firentinca, te reljefom s likom Alviza Cipicca. Alviz je bio suprakomit trogirske galije koja je nosivši ime Žena, sudjelovala u Lepantskoj bitci 1571.godine. Prema tradiciji, Alviz Ćipiko zarobio je i potopio tursku lađu Pijetao pod zapovjedništvom kapetana Alija. Pulenu - Pijetla kojega drži čvrsta ruka, kao ratni trofej, donio je u Trogir i izložio u atriju svoje palače, na mjestu gdje je danas postavljen odljev, dok je original u stalnom postavu Muzeja grada Trogira. U palači svoje prostore za rad danas imaju Narodna glazba Trogir i Glazbena škola Josipa Hatzea - DO Trogir. Godine 1840. u Trogiru je nastao ogranak obitelji pod nazivom Garagnin-Fanfogna. Ivan Luka Garanjin, hrvatski crkveni velikodostojnik, mecena i književnik. U svojoj kući u Trogiru osnovao je knjižnicu, uređenu kao mali muzej, u kojoj su izlagane kolekcije slika, arheoloških spomenika te numizmatičkih i prirodoslovnih predmeta. Svoja su mu djela posvetili zoolog Morten T. Brünnich. Filozofiju i teologiju studirao na Sveučilištu u Padovi,bio je trogirski kanonik, biskup u Rabu, potom splitski nadbiskup.Pjesnik, član zadarske akademije »dei Ravviati«, sastavio je katalog rapskih biskupa. Skupljao je knjige, rukopise i arhivsku građu o povijesti crkve u Dalmaciji te antičke natpise i druge spomenike iz obližnjega Solina. U svojoj kući u Trogiru osnovao je knjižnicu, uređenu kao mali muzej, u kojoj su izlagane kolekcije slika, arheoloških spomenika te numizmatičkih i prirodoslovnih predmeta. Nakon njegove smrti knjižnicu je obogatio njegov nećak i imenjak Ivan Luka Garanjin, koji je uz nju uredio botanički vrt; 1840. god.kuća i knjižnica postali su vlasništvom obitelji Garanjin-Fanfonja. Šimunov potomak Antun Fanfogna se 1840. godine oženio se Katarinom Garagnin i preselio u Trogir. Tako je nastao novi ogranak obitelji Fanfogna-Garagnin. Antun je bio, s prekidima, načelnik grada Trogira (1858-64). Kompleks Garagnin-Fanfogna sastoji se od dva bloka romaničkih i gotičkih kuća koja su, prema projektu Ignacija Macanovića, u drugoj polovici 18.stoljeća nadograđena i objedinjena u jedinstven sklop. Danas je u njoj smješten Muzej grada Trogira otvoren za posjetitelje tijekom cijele godine. Na gornjem katu nalazi se galerija posvećena slikarici Cati Dujšin Ribar. Iz dvorišta se ulazi u Lapidarij-zbirku kamenih spomenika koji svjedoče o trogirskom graditeljstvu i umjetnočkoj tradiciji kamenolkesarskih radionica. Najznačajnija je Komunalna palača tj. Knežev dvor danas gradska vijećnica, palača Lucić, rodna kuća oca hrvatske historiografije Ivana Lucića, smještena na rivi; palača Stafileo/Štafilić smještena uz glavnu uzdužnu ulicu koja slijedi smjer antičkog dekumana; sklop kuća Andreis, smještenih na jugozapadnom dijelu grada, uz blizini crkve sv. Petra; sklop kuća obitelji Dragazzo; kuća Berislavić - rodna kuća hrvatskog bana i biskupa Petra Berislavića.
14. Trogirska Kvadrilja i klapa Trogir. Ples se spominje krajem 19.stoljeća, u prijepisu zapisa melodije, Ivana Bozzottija (1859.-1935.), trogirskog kapelnika i melografa. Trogirska kvadrilja je ples koji se sastoji od četiri bala, pri čemu je promenada pripojena 1.balu, a polka (završetak) IV. balu. U promenadi plesači formiraju četvorke-kadrile. Pretpostavlja se da je kao društveni ples prihvaćena nakon što se pojavila za vrijeme francuske vladavine od 1806. do 1814. te s vremenom postala folklornom pojavom. Trogirska kvadrilja najčešće se plesala o pokladama i nedjeljom, na crkvene blagdane te na svadbama. Danas se izvodi desetak puta godišnje, a obavezna je prilikom svih gradskih praznika, posebno na Dan grada, 14.studenog. Jedan od najznačajnih glazbenika u drugoj polovici 19 stoljeća i prvoj trećini 20. stoljeća bio je Bozzoti, obitelj glazbenika talijanskog podrijetla iz Milana, koji su djelovali i koji su se doselili u Trogiru. Josip (Giuseppe), skladatelj, orguljaš i dirigent. U Trogir dolazi 1854.godine kao član putujuće talijanske glazbene družine. Oženio se Trogirankom Marijom Demicheli i dobio službu gradskog i crkvenog glazbenika, od 1863. stalno se nastanio u gradu. Obavljao je desetljećima poslove orguljaša i zborovođe trogirske katedrale te dirigenta Gradske glazbe od 1871.godine Narodna glazba, uz to poučavao je violinu, klavir i orgulje u Trogiru i Kaštelima te osnovao i vodio crkveni pjevački zbor u Kaštel-Novom. Trogir se može pohvaliti svoj klapi, klapa Trogir, prepoznatljivim po starim tradicionalnim nošnjama-crnim odijelima sa starinskim vezom, bijelom košuljom i crvenim pojasom vezanim u struku. Pjesme koje izvode uglavnom pjevaju o moru, Dalmaciji i ljubavi, a najpoznatiji trogirski tenor, koji je godinama pjevao pjesme o svom gradu je nezaboravni Vinko Coce (22.12.1954.-27.10.2013). Lijepo je prošetati Trogirom u kojem se u svako doba dana iza svakog kantuna čuje klapska pjesma i ljubavna priča o Trogiru.
15.Trogirska gastronomija. Jedan od specijaliteta su im Trogirski škartoci, rolana junetina s pestom, Trogirska pašticada. U Trogiru ima jako puno konoba i restorana koji nude vrhunsku hranu i dobro vino. Nakon što ste prošetali gradom i uživjeli se u njegovu bogatu povijest, bilo bi dobro okrijepiti se autentičnom domaćom kuhinjom i kojom kapljicom dobrog vina. Danas Trogir nudi vrhunske restorane i konobe sa odličnom hranom. Trogir je prepoznat po slastičanicama koji nude sladolede i tradicionalne kolače, rafiole. Zapisano je da u drugoj polovici 19. stoljeća u Trogiru bilo registrirano ukupno 11 ugostitelja raznih vrsta od toga 9 krčmara (bettolinieri), 1 gostioničar (osti) te 1 gostionica (trattoria), a postojale su i dvije kavane.
16.Trogirski velikani: biskup Ivan Ursini tj.sv.Ivan Trogirski, majstor Radovan, Blaženi Augustin Kažotić, Jakov Kažotić, Marko Kažotić, Ivan Lucić, Pavao Andreis, Matej Andreis, Ivan Luka Garagnin-biskup i mecena,Ivan Luka Garagnin-nećak,Katarnia Garagnin-Fanfogna, Petar Berislavić, Blaž Jurjev Trogiranin, Cata Dujšin-Ribar,Nikica Strojan, Antonietta de Fanfogna -Gargnin, Palma Katalinić, Mirko Slade-Šilović, Antonio Lubin, Josip (Giuseppe) Bozzotti, Ivan Bozzotti, Ante Ivačić, Vicko Andrić, Josip Slade, Ivan Delalle, Ivan Pažanin, Duško Geić, Radovan Slade-Šilović, Nikola Buble,Marko Perojević, Marin Kalebota, Joško Ćaleta, Jakov Pavić, Nevenka Filipović, Vinko Kandija, Marko Perojević, Tomislava Miše Kačić, Kolja Šantić, Mihovil Gattin, Joško Brešan, Nenad Gattin, Ivo Rakijar, Ivanica Burić, Jelka Barada, Vinko Coce - tenor klape Trogir.Poznate osobe: Boris Burić-Gena, Miroslav Katić, Danka Radić, Fani Celio-Cega, prof.IvoBabić itd.
17.Trogir ima 4 mosta: mali, veliki čiovski, drveni preko foše i novi veliki most hrvatskih branitelja. Jedan od najpopularnijih je Trogirski most ljubavi. Drveni most u Trogiru preko Foše,ljubavni parovi imaju običaj svoju ljubav zaključati lokotom a ključ baciti u Fošu ili more. Ritual je da se zaključa lokot sa svojim inicijalima i stavi na ogradu mosta a ključ baci daleko kako nitko drugi ne bi mogao "otključati" njihova srca. Običaj potječe još iz drevne Kine gdje se lokotom "zaključavanja dviju duša" lokoti mogu pronaći u hramovima, na svetim planinama, na metalnim lancima pričvršćenima na Kineski zid. Običaj se proširio 2007. god nakon izdavanja bestselera talijanskog pisca Federica Moccie „Želim te“ u kome se glavni lik zaklinje na vječnu ljubav dok stavlja lokot na jedan most u Rimu. Ovaj običaj zaživio je u Trogiru. Trogir ima i predivne parkove.
18.Pantane, ornitološkiol i ihtiološki rezervat. Na izlazu iz grada ispod brijega Krbana smjestilo se polje zvano Trogirsko Malo polje. U tom polju ispod ceste nalazi se malo jezero i izvor iz kojeg ističe vodeni tok zvan Rika, koja teče kroz močvarno područje i starinski ribnjak te nakon nekoliko stotina metara završava u moru, na rubu jezera su Mlinice, mlinovi u velikoj zgradi s kulom iz 1582.godine. Broje čak 12 malih izvora koji formiraju jezero, a sve u prostranoj morskoj laguni. Mlinice Pantan, ihtiološko-ornitološki mali rezervat od flore i faune, od riba jegulja do ptica selica čaplji, divljih pataka, labudova, čajki, gnjuraca i drugih vrsta, na samom ušću Rike nalazi se ostatci Kule. Na ovom području registrirane su čak 163 ptičje vrste,34 riblje vrste, 6 biljnih zajednica,42 biljne vrste, 2000. godine Pantan je proglašen prirodnim rezervatom za biljni svijet i ptičju faunu. Jedinstven spoj prirode i povijesti. Stoljećima stara mlinica krije i zanimljivu legendu o nastanku jezera, crvenokosa ljepotica Vandana mahnita oko jezera na čijem je dnu srce muža Dolena kojeg je ubila.
19.Plaža Pantan i gradska plaža. Trogir ima pedivnu plažu Pantan na rubu prirodnog rezervata. Pantan plažu, koja je zapravo dio rezervata nalazi na njegovom rubu odmah na ušću rijeke Rika u Jadransko more. Radi se o plaži sa sitnim šljunkom na kojemu se spajaju slatka voda rijeke s plavom slanom vodom Jadrana. Do plaže možete doći pješke, biciklom ili autobusom br.37, zahvaljujući parkiranim mjestima možete dakako i autom doći do nje. Dakle, lijepo se smjestite na plaži i uživajte na potpuno drugačiji način na Jadranu. Na sjevernoj strani plaže nalazi se restoran Pantan i stara mlinica. Restoran u kojem možete kušati lokalna i strana jela uz tradicionalna vina. U Trogirskoj okolici ima predivnih plaža, nekih 2,5 km od Trogira nalazi se plaža Medena koja je dio hotelskog kompleksa Medena u Segetu Donjem okružena borovom šumom sa kristalnim čistim morem. Zaputite se biciklom ili skuterom preko velikog mosta na otok Čiovo, koji je pogodno mjesto za avanturističko istraživanje. Naići ćete na brojne male uvale s prekrasnim plažama koje samo čekaju da ih otkrijete, plaže s velikim brojem barova uz samo more u kojima ćete uživati u dobroj zabavi. Naj popularnija je mjesna plaža „Copacabana“ u Okrugu Donjem,šljunčana plaža pogodna za obitelj koja nudi hranu na plaži,niz zabavnih sadržaja, kafiće,restorane i trgovine.
20.Trogirska Riva. Smještena je na južnom dijelu grada i ima veličanstven pogled. „Kreneš li ikad put juga lijepog, stani pred Trogirom:Usidri lađu pod zidinom grada.“ napisao je Vladimir Nazor kada je vidio Trogir. Trogir je poznat po kulturnim događanjima, ovise o godišnjim dobima tako da svakako provjerite aktualna kulturna događanja u gradu u turističkom uredu Trogira. Šetnjom kroz grad razgledavati povijesne-kulturno sadržaje, uživati u pogledu na more, palme, usidrene brodice, galebove i uživati na Rivi ispijajući kavu i slušajući priče o Pomorskoj bitci kod otoka Čiova iz 1378.godine. Rat između Mlečana na jednoj strani te Ugara i Đenovljana na drugoj strani. Trogir je sa svojom lukom imao značajnu ulogu u tom sukobu. Đenovljani izabiru Trogirsku luku jer je bila pogodnija, imala je ulaz i izlaz, a zbog blizine rta Hilisa grad je bio prikladan za napad na mletačku mornaricu. Brodovi Genove nalazili su se negdje između Visa i Hvara te su se susreli sa mletačkom mornaricom kod otoka Čiova 16. studenog 1378. godine. Mlečani, pod vodstvom admirala Vettora Pisanija, su se usidrili kod rta Svetog Ciprijana, dok su Đenovljani bili u trogirskoj luci. Bitka je jedna od značajnih bitki za Trogir, priča je koju ste propustili. Trogirska Riva jedna je od najprivlačnijih Rivi u Dalmaciji na kojoj pristaju mini jahte koje dolaze godinama u Trogir, poznata elita silazi sa broda u razgledavanje grada. Na Rivi se nalaze kafići,restorani,hoteli koji nude dobru hranu i zabavu.
Trogir - Grad koji svojom ljepotom, kulturom, povijesti, tradicijom i običajima osvoja srca mnogih ljudi koji su ga posjetili. „Dođi i vidi grad sretnog trenutka.“ Ksenija Baričević
Blog Beautiful Trogir: www.beautifultrogir.blogspot.com Napisala i obradila tekst Ksenija Baričević. Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!
