Trogir muzej u palači Garagnin-Fanfogna
Trogir - muzej u palači Garagnin-Fanfogna Mjesec muzeja, posjetite 18. NOĆ MUZEJA – petak, 27. siječnja 2023.
http://hrmud.hr/ Tema: muzeji su važni! Posjetite muzej grada Trogira!
Trogir, Mala Venecija, grad spomenik ili kako ga još nazivaju „kamena ljepotica“ je 1997. godine kao hrvatsko dobro upisan na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Trogir je poznat po spoju renesansnih, baroknih i romaničkih građevina, a nalazi se na malom otoku koji je mostom povezan s kopnom i otokom Čiovo. Grad koji su osnovali grčki kolonisti s otoka Visa još u 3. stoljeću prije Krista, danas je najbolje očuvani romaničko-gotički grad u Europi. Kulturni, humanistički i graditeljski procvat doživljava u srednjem vijeku kad se podizanjem gradskih zidina i kule na antičkoj jezgri oblikuju njegovi temeljni obrisi, a brojne građevine iz romanike i gotike priskrbile su mu titulu najočuvanijeg romaničko-gotičkog grada u Srednjoj Europi, zbog čega ga je UNESCO uvrstio na listu zaštićene svjetske baštine.
U staroj gradskoj jezgri Trogira u baroknoj palači koja je nekoć pripadala obitelji Garagnin (Garagnin-Fanfogna) smjestio se Muzej grada Trogira na adresi Gradska vrata 4. Prostrani prostori kuće u prošlim vremenima pripadali su Garagninima, venecijanskim trgovcima koji su u potrazi za novim tržištima došli u Trogir potkraj 16. stoljeća. Muzej grada Trogira utemeljen je 1963., za javnost otvoren 1966.godine, smješten je u blizini sjevernih gradskih vrata, u palaču Garagnin (od 1840.godine Garagnin-Fanfogna) koja je u Trogiru došla iz Venecije krajem 16. stoljeća. Palača se sastoji od dva bloka romaničkih i gotičkih kuća koja su, prema projektu Ignacija Macanovića, u drugoj polovici 18.stoljeća nadograđena i objedinjena u jedinstveni sklop.
U muzeju nalazi se: saloni, knjižnica, sobe, izložbeni prostori, galerija, lapidarij, atrij.
Glavni ulaz u palaču s predvorjem i stubištem bio je na istočnoj strani bloka – u glavnoj gradskoj ulici, gdje je danas ulaz u izložbeni prostor i jedan od ulaza u stalni postav Muzeja grada Trogira u kojem su izložene bogata knjižnica Garagnin – Fanfogna u originalnom interijeru iz ranog 19. stoljeća, Arheološka zbirka, te Zbirke
srednjovjekovne i novovjekovne kulturne povijesti. Drugi ulaz u Palaču je ulaz u dvorište, a smješten je točno nasuprot Sjevernih gradskih vrata. Iz dvorišta se ulazi u Lapidarij – arheološku zbirku kamenih spomenika koji svjedoče o trogirskom graditeljstvu i umjetničkoj tradiciji kamenolkesarskih radionica. Posebnost trogirskog muzeja je i Galerija Cate Dujšin Ribar u kojoj je prikazan opus ove poznate slikarice rođene u Trogiru.
Muzej grada Trogira kao i većina muzeja u malim gradskim sredinama materijalnim ostacima, dokumentima, knjigama, slikama, kamenim ulomcima itd. kronološkim redom ukratko prikazuje povijesni razvoj grada. Stoga se stalni postav sastoji od nekoliko zbirki. U muzeju se može vidjeti Salon, razdoblje 17-18. st. Predstavljen je izgled salona plemićkih obitelji 17-18. stoljeća s originalnim namještajem i onodobnim uporabnim i ukrasnim predmetima, Soba koja prikazuje 19. stoljeća Soba Ivana Duknovića naknadno je uređena Knjižnica Garagnin-Fanfogna posebnost je muzeja, jer se malo koja slična ustanova može pohvaliti starom bibliotečnom građom. Knjižnica je nastala zaslugom Ivana Luke Garagnina, starijeg. U doba nastanka nalazila se na drugom katu kuće.
Knjižnica Garagnin-Fanfogna posebnost je muzeja, jer se malo koja slična ustanova može pohvaliti starom
bibliotečnom građom. Knjižnica je nastala zaslugom Ivana Luke Garagnina, starijeg. U doba nastanka nalazila
se na drugom katu kuće. Tijekom 19. stoljeća preselila se u prostorije u kojima se i danas nalazi. Namjenski su za potrebe knjižnice izrađeni drveni ormari, u kojima su knjige smještene, oslikani su stropovi, koji su pridonosili
ugodnom ozračju. Garagnini su uvijek vodili brigu o lakšem snalaženju u knjižnici, što potvrđuje i činjenica da su imali i svoje knjižničare, primjerice Pavla Dominisa, koji su im popisivali naslove i izrađivali kataloge. Prvi je katalog iz 1796.godine s 963 navedena naslova. Zabilježeno je kako su Garanjini (Garagnin) izvorno iz Venecije, a u Trogiru ih nalazimo od kraja 16. stoljeća. Bogatstvo su stekli trgovinom, da bi u 18. stoljeću stekli plemstvo Poljica i Omiša. Naposljetku su 1773.godine bili primljeni i u trogirsko plemićko vijeće. Najistaknutiji među njima bio je splitski nadbiskup Ivan Luka, ujedno stric braće Ivana Luke i Ivana Dominika. Obojica su bili frankofili i masoni, a uspostavom francuske vlasti potonji je bio 1808.godine imenovan civilnim upraviteljem Dubrovnika i Kotora.
Tko je bio Ivan Luka Garagnin? Hrvatski crkveni veliko dostojnik, mecena i književnik (23.06.1722.-20.10.1783.) Filozofiju i teologiju studirao na Sveučilištu u Padovi, doktorirao 1746, od 1751. bio trogirski kanonik, 1756-65. biskup u Rabu, potom splitski nadbiskup 1765-83. Pjesnik, član zadarske akademije „dei Ravviati“. Sastavio je katalog rapskih biskupa. Skupljao je knjige, rukopise i arhivsku građu o povijesti crkve u Dalmaciji te antičke natpise i druge spomenike iz obližnjega Solina. U svojoj kući u Trogiru osnovao je knjižnicu, uređenu kao mali muzej, u kojoj su izlagane kolekcije slika, arheoloških spomenika te numizmatičkih i prirodoslovnih predmeta. Svoja su mu djela posvetili zoolog Morten T. Brünnich (Ichthyologia Massiliensis sistens piscium descriptiones eorumque apud incolas nomina, 1768), D. Farlati (Illyricum sacrum, sv. 4, 1769), A. Fortis (Dissertazione sopra la coltura del castagno, 1780). Nakon njegove smrti knjižnicu je obogatio njegov nećak i imenjak Ivan Luka Garanjin, koji je uz nju uredio botanički vrt; 1840.godine kuća i knjižnica postali su vlasništvom obitelji Garanjin-Fanfogna.
Tko je bio Ivan Luka Garagnin mlađi? Ivan Luka Garanjin(05.03.1764.-02.03.1841.) hrvatski gospodarstvenik, stručnjak,kulturni djelatnik, arheolog, prvi konzervator za Dalmaciju, jedan od najuglednijih hrvatskih fiziokrata, svestrani intelektualac. Rođen je u Trogiru i potječe iz hrvatske plemićke obitelji Garagnin. Gimnaziju je završio u Splitu, a školovanje nastavio u Veneciji. Bio je zainteresiran za različite grane znanosti o čemu svjedoči i raznolikost naslova u obiteljskoj biblioteci Garagnin -Fanfogna koja je dio stalnog postava Muzeja grada Trogira. Obnašao je nekoliko javnih funkcija - tako je za prve austrijske uprave (1797.-1806.) u Dalmaciji imenovan izaslanikom za ceste. U vezi s njegovim javnim djelovanjem ističu se i njegovi govori kojima je nastojao promijeniti i osvježiti svakodnevnicu Trogira - sudjelovao je, primjerice, u brojnim prepirkama vezanim za obnovu stare kazališne zgrade zalažući se za gradnju nove. Njegovom zaslugom gradile su se ceste, pogotovo prema zagorskom dijelu trogirske općine, isušene su močvare u okolici Trogira, a bunar Ošljak mogao se koristiti samo za pojenje stoke. Budući da je slovio za vrsnog poznavatelja antike, 1805. godine je postavljen za prvog konzervatora za Dalmaciju te je iskapao po Saloni. Jedan dio pronađenih predmeta danas se nalazi ili u Muzeju grada Trogira ili su ugrađeni u istočni zid parka Garagnin - Fanfogna. Pisao je dosta ne samo o poljodjelstvu nego i pčelarstvu, svilarstu, o čemu svjedoče brojni sačuvani rukopisi. Zasigurno je njegovo najvažnije objavljeno djelo „Riflessioni economico-politiche sopra la Dalmazia“. Unaprijeđivao poljodjelstvo, stočarstvo i stočarstvo u Dalmaciji, skupljao je kamen i imao je lapidarij. Osnovao privatni botanički vrt, na uzornom posjedu kod Trogira. Ondje je izvodio znanstvene pokuse. Jedan od najuglednijih fiziokrata u Hrvata. Napisao djelo Ekonomsko-politička razmišljanja u Dalmaciji 1806.godine, gdje je prikazao gospodarske (ne)prilike u Dalmaciji i predložio kako reformirati. Dao je prijedloge za reformu prilika u Dalmaciji s kritičkim prikazom tadašnjega stanja. Suosnivač katštelansko-trogirske gospodarske akademije. Aktivan i na arheološkom polju. Otkupio arheološke predmete iz Solina, prvi sustavno iskapao Salonu te je otkrio temelje i dio amfiteatra. Pridonio obiteljskoj knjižnici Garanjin-Fanfogna u Trogiru.
Središnja ličnost tog vremena bio je conte Antonio Fanfogna, zadarski plemić koji je bračnom vezom naslijedio trogirsku obitelj Garagnin, 1848. godine na čelu je Narodne garde, gorljiv autonomaš, od 1858. godine gradonačelnik, koji gotovo četvrt stoljeća autokratski upravlja Trogirom. Zaslugom Antonija Fanfogne grad, dotle osvijetljen žmirkavim svjetlom malobrojnih uljnih fenjera, dobio je bolje osvjetljenje, s petrolejskim svjetiljkama na kandelabrima, nabavljenima 1862. godine. Započeta je izgradnja kanalizacije obnovom kanala kroz glavnu ulicu koji prolazi ispod samostanske crkve sv. Nikole. 1862. godine uspostavlja se i telegrafska veza. Na sjevernoj strani grada uz ruševine bastiona nasipavaju se muljeviti plićaci Foše, koja se sve više sužava. Nasipavaju se i plićaci na zapadnoj strani grada, na Batariji. 1840. godine Antun Fanfogna se oženio Katarinom Garanjin i preselio u Trogir,tako je nastao novi ogranak obitelji Fanfogna -Garagnin. Katarina Garagnin, kći Ivana Luke Garagnina mlađeg (koji je, među ostalim bio prvi konzervator za Dalmaciju), supruga trogirskog načelnika Antonia Fanfogne, majka, zanimljiva žena izuzetno snažnog karaktera, plemkinja. Katarina i Antun imali su petoro djece: Ruđera, Kolana, Dijamantu, Ivana Dominika i Ivana Luku. Braća Antuna Fanfogne, Ivan i Fran bili su u vojnoj službi, prvi kao satnik, a drugi kao serdar. Krajem 17.stoljeća Antun i Franjo dobili su mletački naslov conte veneto. U 19.stoljeću ističu se političari Ante i Ivan, pristaše Autonomaške stranke i zastupnici u Dalmatinskom saboru. Gradonačelnik Antun Fanfogna uspio je doći u kontakt s carskom obitelji, s nadvojvodom Maksimilijanom (budući meksički car), koji je posjetio Trogir 1852. i 1859. godine. U stvaranju veza u Beču gradonačelniku je pomagao njegov utjecajni brat Giovanni, carski savjetnik, koji zastupa autonomaški lobi u Beču. Trogirsko poslanstvo s gradonačelnikom Fanfognom doputovalo je u Beč 1862. godine kako bi caru ukazalo na potrebu proširenja otvora pokretnog dijela mosta koji spaja grad s Čiovom tako da bi omogućio prolazak parobroda. To je vrijeme kad Austrija s kašnjenjem usmjerava svoje ekonomske i političke strategije prema Dalmaciji. Car i kralj Franjo Josip dvaput je posjetio Trogir: prvi put službeno 1876. godine i drugi put, iznenadno, 1891. godine pri ljetnim manevrima Ratne mornarice. Carev posjet 1876. godine narodnjaci su pripremili tako da bi istaknuli hrvatsko obilježje grada.
Knjižnica Antuna Lubina, koja se čuva u Muzeju grada Trogira čine izdanja knjiga i periodike iz raznih područja - književnosti, teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, medicine, fizike, astronomije, prava. Izdanja su pisana na hrvatskom, latinskom, talijanskom, engleskom, njemačkom, francuskom i ruskom jeziku, a među njima se nalaze i djela Williama Shakespearea, William Wordswortha, T. S. Elliota, Williama Butlera Yeatsa itd.
Kao najstarije knjige iz knjižnice Lubin mogu se izdvojiti primjerice inkunabula iz 1498. godine. Osim knjižnice, u Muzeju grada Trogira čuva se i dio arhivske građe obitelji Lubin. U samom arhivu nalaze se brojne isprave i dokumenti - popisi imovine, inventari, oporuke, nacrti, bilježnice, koji doprinose poznavanju života u Trogiru u 19. stoljeću. Antonio Lubin rođen je u Trogiru 1809. godine, jedan od najistaknutijih pisaca tj. dantista 19. stoljeća čija se knjižnica i obiteljski arhiv čuvaju u Muzeju grada Trogira, Antoniova majka bila je Dominka rođ. Košćina - Skakoc, a otac Lovre, po zanimanju kovač. Osnovno obrazovanje Antun je stekao u rodnom gradu - u Kolegiju sv. Lazara, gdje ga je među ostalima podučavao i bakin brat - svećenik Ivan Skakoc. U Zadru je završio licej, a u Padovi teološki fakultet. Nakon što je 1838. godine stekao doktorat iz filozofije vraća se u rodni grad. Predavao je u Zadru, Splitu, Veneciji, Grazu te obavljao svećeničku dužnost u Trogiru. Odlikovan je Viteškim križem ordena Franje Josipa. Lubinovo remek-djelo je njegovo izdanje Danteove Božanstvene komedije objavljeno u Padovi na 935 stranica 1881. godine. Navedeno izdanje u struci je kasnije bilo poznato kao "enciklopedija Komedije", umro je 1900.godine, na posljednjem ispraćaju brojni Trogirani su mu odali počast, usprkos političkom neslaganju s njegovim autonomaškim stavovima. Antonio Lubin je cijeli život bavio proučavanjem djela glasovitoga Dantea Alighierija te je prikupio veći broj knjiga različitog sadržaja i tematike objavljenih dobrim dijelom na talijanskom i engleskom jeziku a ponešto i na ostalim svjetskim jezicima.
U muzeju grada Trogira čuva se i arhivska te bibliotečna građa povjesničara Marka Perojevića, pripadnika ugledne trogirske obitelji, također, građa darovana od obitelji Slade-Šilović, obitelji Delalle, obitelji Sentinella i mnogih drugih. Zlata Radej, umjetnica iz Zagreba, darovala je muzeju jedan dio svojih keramičkih umjetnina.
Lapidarij-arheološka zbirka kamena i galerija Cate Dujšin-Ribar.
U južnoj jednokatnici s vanjskim stubištem smješteni su Lapidarij-zbirka kamena i galerija Cate Dujšin-Ribar, otvorena 1978.godine, prikazuje slikarski opus slikarice rođene u Trogiru 1897.godine Kao Katarina Gattin (umrla u Zagrebu 1994.). Vezana za rodni grad u koji je cijeli život navraćala, premda nije više u njemu stanovala, odlučila je darovati sve ono najbolje što je stvorila upravo Trogiru. Zbirka je za javnost otvorena 1978. godine kao stalni postav. Cata je slikarica koja je inspiraciju za svoj stvaralački rad crpila kako u rodnom gradu tako u svim ostalim većim i manjim mjestima u kojima je živjela. Podučavao ju je i glasoviti Emanuel Vidović. Od 1917.godine školovala se na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu a poslije u atelijeru Vladimira Becića, prijateljevala s onodobnim umjetnicima te se usavršavala u inozemstvu. Prvu izložbu imala je 1927.godine. U Zagrebu i od tada su se one nizale u raznim gradovima. Okušala se i u restauratorskim zahvatima na slikama te u pjesništvu.U nekoć gospodarskom prostoru palače smjestili su se lapidarij i Galerija „Cate Dujšin-Ribar“. Lapidarij je za javnost otvoren 1987. godine Kameni eksponati postavljeni su kronološki od antike do baroka a pripadaju trogirskom teritoriju. U prostoru su vidljivi ostaci arheoloških iskapanja: kasnoantička grobnica na svod (antika), helenističko i srednjovjekovno ziđe. Boja postamenta označava boju razdoblja, tako je lako pratiti stilove u postavu.
Muzej grada Trogira aktivan je 365 dana u godini, uključen je u Trogirsko ljeto ne samo izložbama koje se izmjenjuju od lipnja do listopada nego i predstavama i događanjima na otvorenom, u dvorišnom dijelu. Prostor galerije služi za komorne koncerte te predstavljanja knjiga. Sve to i te kako obogaćuje kulturni život Trogira tijekom cijele godine a ne samo u ljetnim mjesecima. Kako iz muzeja djeluju i udruge u kulturi (Ogranak Matice hrvatske Trogir te Radovan – Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira) može se s pravom kazati kako je jedan od glavnih nositelja trogirske kulture upravo Muzej grada Trogira. Muzej grada Trogira otvoren za posjetitelje tijekom cijele godine.
Kompleks palača Garagnin-Fanfogna s muzejom i bogatom knjižnicom, galerijom Cate Dujšin Ribar, lapidarijem-arheološkom zbirkom kamena i atrijom – izložbenim prostorom. Sve informacije možete pratiti na web stranicama muzeja grada Trogira: https://muzej-grada-trogira.hr/
Grad koji svojom ljepotom, kulturom, povijesti, tradicijom i običajima osvoja srca mnogih ljudi koji su ga posjetili. „Dođi i vidi grad sretnog trenutka.“ Ksenija Baričević.
Blog Beautiful Trogir: www.beautifultrogir.blogspot.com
Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!
