Adventska priča u Dalmaciji
Adventska priča u Dalmaciji
Počinje došašće ili advent. U crkvenoj godini to je vrijeme pripreme za Božić, odnosno Kristovo rođenje, a prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine. Gradovima diljem Hrvatske ovih dana je zavladao pravi blagdanski ugođaj – zrakom se šire mirisi cimeta i kuhanog vina, trgovi i ulice su okićeni šarenim lampicama i sve češće se mogu čuti božićne pjesme. Miris bakalara i fritula, kićenje bora, izrada jaslica, paljenje badnjaka neizostavni su običaji Badnjega dana u Dalmaciji. Pred nama je advent, vrijeme iščekivanja i priprema za blagdan Božića. Advent započinje 27.studenoga i završava 06.siječnja na Sveta tri kralja. Nekoliko zanimljivosti, povijesti i običajima ovog posebnog doba godine.
Neke zanimljivosti o adventu koje možda niste znali a zaboravili ste: https://carobniadvent.blogspot.com/
Što znači riječ advent?
Advenat, advent, došašće, dolazak je vrijeme od oko četiri tjedna prije Božića i to je početak crkvene godine u kojemu se iščekuje dolazak Isusa Krista na naš svijet. Sastoji se od četiri nedjelje koje neposredno prethode blagdanu Božića. Ta nova liturgijska godina započinje prvom nedjeljom Adventa, oko blagdana Svetog Andrije (30.studenoga), odnosno prve nedjelje najbliže tom blagdanu. Sveta Barbara i Sveti Nikola su prvi sveci Adventa i upravo oni navješćuju skoro dolazeći Božić. Četiri nedjelje Adventa simboliziraju četiri tisućljeća iščekivanja od stvaranja svijeta do dolaska Isusa. Vrijeme Adventa obilježeno je ljubičastom bojom, odnosno bojom nade, a po kršćanskom vjerovanju vrijeme koje prethodi Božiću je vrijeme nadanja na novom Isusovom dolasku na svijet. Blagdan Svete Katarine (25.studenoga) bio je po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima početak Adventa ili Došašća, „Sveta Kate kokošica - misec dana do Božića“, „Sveta Katarina van, do Božića misec dan“, a i vrijeme je to kada se počinju pjevati božićne pjesme. U narodu se popularno naziva i Sveta Kate. Od toga dana su zabranjene svadbe i veselja, a u pučkom kalendaru označava zadnji dan jeseni i početak zime, poznata je narodna uzrečica: „Sveta Kata-snig na vrata“ ili „Sveta Kate-pari k' ognju gnjate“. Sveti Andrija (30.studenoga), osim što je službeni datum za određivanje početka adventa, je dan kada se vrši običaj proricanja djevojaka o budućem ženiku i uopće o sudbini. Ta proricanja vršila su se tumačenjem snova.
Kada gdje je nastao advent?
Advent, razdoblje molitve, posta, specifičnih običaja i općenito pripremanja za proslavu Kristova rođenja, prisutan je još od 567.godine. Povijest adventa seže još u 5.stoljeće, u vrijeme biskupa Perpetua iz Toursa koji je uveo pripravu za Božić od blagdana sv. Martina - 11.studenoga. To razdoblje se nazivalo “Četrdesetodnevni post Svetog Martina” i bilo je slično korizmi. U 6.stoljeću papa Grgur Veliki skratio je trajanje adventa na četiri tjedna i od tada advent najranije može početi 27.studenog, a najkasnije 03.prosinca. Prva je nedjelja Adventa (Došašća) ona nedjelja koja je najbliža blagdanu sv. Andrije 30.studenog. Ponegdje pripreme za Božić počinju već na Svi Svete (01.studenog) na posljednji pastirski blagdan u godini, na dan koji se naziva prvim Božićem, prvim čelom ili prvom nogom Božića. Toga dana po narodnoj običajnosti završava čuvanje blaga van kuće na udaljenim pašnjacima, a pastiri bivaju nagrađeni za svoj rad. Ujedno blagdan Svih Svetih je dan spomena na sve svete na nebu te je propisano štovanje pokojnika, uređuju se i posjećuju grobovi.
Zašto idemo na zornice?
U vrijeme adventa vjernici rado posjećuju zornice, jutarnje svete mise koje najčešće počinju oko 6 sati. Zornice simboliziraju budnost kršćana i odgovor na Isusov poziv iz Evanđelja: “Bdijte“. Zornice su nastale u 5. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje. Na zornicama se pjevaju prekrasne adventske pjesme. Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su: "Padaj s neba", "Zlatnih krila", "O Marijo, ti sjajna zornice", "Poslan bi anđeo Gabrijel", "Ptičice lijepo pjevaju", "Visom leteć ptice male".
Na blagdan Božića od 5.stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica (pastirska misa) te poldanjica. Tijekom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s njegovim povijesnim određenjem. “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama…” Na zornici je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na poldanjici Proslov iz Evanđelja po Ivanu: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog…”Nakon Božića slijede blagdani Svetoga Stjepana, Svetoga Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Silvestrovo -Stara godina.
Tko je izradio prvi adventski vijenac?
Prvi adventski vijenac pojavio se sredinom 19.stoljeća u domu za siročad u Hamburgu, a za sve je zaslužan mladi evangelički pastor Johann Hinrich Wichern koji je htio uljepšati advent svojim štićenicima. Svakog dana od prvog dana prosinca za vrijeme molitve u sirotištu je palio po jednu svijeću. Običaj izrade adventskog vijenca proširio se u njemačkim evangeličkim obiteljima, ubrzo su ga preuzeli bavarski katolici, a potom i ostatak zapadnog kršćanskog svijeta.
Što simboliziraju biljke na adventskom vijencu?
Adventski vijenac je simbol borbe čovjeka protiv životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov Križ i Uskrsnuće. Adventski vijenac tradicionalno se plete od zimzelenih biljaka tako da nema ni početak ni kraj što simbolizira vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u vijencu i grančica ružmarina jer je ona prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat. Također, svaka biljka ima određeno značenje – borove grančice su simbol besmrtnosti, lovor označava pobjedu nad grijehom, dok cedar simbolizira snagu i lijek. Adventski vijenac čini dva temeljna simbola - krug i svijeće odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.
Značenje svijeća na adventskom vijencu.
Postupno paljenje svijeća na adventskom vijencu znak je približavanja Božića. U prošlosti su na vijencu stajale 24 svijeće, 4 velike i 20 malih. Velike su se palile nedjeljom, a male svaki dan. Izvorno su bile crvene i bijele boje kao simbol Isusove žrtve i pobjede. Danas su na adventskom vijencu uobičajene 4 svijeće koje predstavljaju 4 nedjelje adventa, ali i 4 velike razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i konačni kraj. Tri svijeće su ljubičaste boje kao znak pokore, a četvrta je ružičaste boje i predstavlja radost zbog Isusovog rođenja. Prema jednoj tradiciji PRVA svijeća je postilica ili prorokova svijeća jer simbolizira nadu i iščekivanje. DRUGA svijeća je pomirilica ili betlehemska te označava mir, a TREĆA svijeća je pastirska jer slavi radost i veselje. ČETVRTA svijeća je svijeća anđela i donosi ljubav.
Gdje je održan prvi adventski sajam?
U razdoblju adventa u gotovo svakom gradu održava se tradicionalni božićni ili adventski sajam na kojemu se prodaju božićni ukrasi, čestitke, pokloni te hrana i piće poput kobasica i kuhanoga vina. Adventski sajmovi nastali su u kasnom srednjem vijeku, u germanskim krajevima odakle su se proširili na ostatak Europe. Jedan od najstarijih božićnih sajmova je sajam u Dresdenu koji se prvi put održao 1434.godine, a još je stariji Bečki prosinački sajam iz 1294.godine koji se smatra pretečom kasnijih božićnih sajmova. Danas se svim krajevima lijepe naše održavaju božićni sajmovi.
Adventski blagdani u Dalmaciji,običaji i tradicija...
Službenim početkom Adventa smatra se Dan svetog Andrije koji se proslavlja 30.studenoga. Bio je to dan kada se djevojkama proricalo o budućem ženiku i o sudbini, a ponekad se radilo i tumačenje snova. Prema pučkim vjerovanjima, početak Adventa je bio blagdan svete Kate koji je označavao i kraj jeseni: „Sveta Kata snjeg na vrata“ a početak zime. Važan dio adventa su i crkveni blagdani uz koje postoje brojni običaji u Dalmaciji u hrvatskom narodu. U ove dane ugurali su se i dva blagdana posvećena poljoprivredi. To su blagdan Svetog Ambrozija ili Ambroza (7.prosinca), zaštitnik pčelara i blagdan Svetog Špiridijuna ili Spiridona (14.prosinca) zaštitnik maslinara. Iako su ciklusno već u zimskome periodu, oni su po svome sadržaju još uvijek jesenski blagdani. Djetinjci, tradicijski obiteljski običaj u Dalmaciji. Održava se prve nedjelje Adventa kada se, zbog tobožnjih prijetnji starijih, djeca otkupljuju darujući roditelje. Običaj je dio cjeline s istovjetnim otkupom majki (materice) druge nedjelje Adventa tj. Očeva (oci, očići) treće adventske nedjelje. Među ove običaje koji odlikuju vrijeme došašća su i: Materice koje se obilježavaju na treću nedjelju došašća, poznatu i kao Gaudete ili Radujte se, te Očići koji potom slijede na četvrtu nedjelju došašća. Spomenimo kako se uz njih veže i sličan običaj – Djetinjci koji budu na drugu nedjelju došašća. A kolika je „cina“? Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se razlikuje od podneblja do podneblja, a pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima. To je, kako mu i sam naziv kazuje, "ženski dan" u godini. Tada se djevojke i žene „cine“ (cijene) muškarcima, da ih daruju i časte. Uoči Materica navečer momci i mlađi oženjeni ljudi idu od kuće do kuće noseći rakiju i mezu kako bi počastili ženski svijet. Kad bi malo popili i popričali, djevojke i žene davale su im određenu količinu duhana u listu. To je bila „cina“ (cijena).
Za vrijeme blagdana žene su darivale i bajame, smokve, vino,rakiju, suho meso. Tada su se obvezno sastajali oni mladići i djevojke koji su o Božiću odlučili stupiti u brak. Tom prigodom majke i bake pripremaju veliki svečani ručak koji okuplja svu njihovu djecu i unučad, a nazoči i najbliža rodbina, te se zapjeva i zaigra. U Trogirskoj zagori je bio običaj slaviti „Osminu“ koja se slavi osmi dan prije Božića,pucalo se iz mačkula, zvona su zvonila, pekle su se fritule.
Na dan svete Barbare 4.prosinca počinju božićni ophodi; na blagdan svetog Nikole 6.prosinca darivaju se djeca. Središnji crkveni blagdan adventskog vremena je blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije slavi se
8.prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476.godine. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. 08.prosinca 1854.godine. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa. Na 13.prosinca pada blagdan mučenice i zaštitnice očiju svete Lucije sije se pšenica i darivaju djeca; na blagdan svetog Tome Apostola (Tucin dan, Tučin dan) počinju velike pripreme za Božić poput pečenja božićnog kruha i klanja prasca kako bi za Božić imali svježeg mesa: „Sv.Toma ubij prajca doma“; 24.prosinca je Badnjak, na Badnje jutro i dan obilježava post, priprema hrane za Božić, ali i škropljenje blagoslovljenom vodom svih ukućana, domova, štala, stoke, voćnjaka, maslinika i slično. Na sam Badnjak ukućani su se rano ustajali, a žene bi od ranog jutra pripremale obilje svakojake hrane, nemrsni objed za badnjak, najčešće bakalar, tradicionalno jelo koje se posebno pripravlja u Dalmaciji „na bijelo“ i „na crveno“. Potom bi pospremile dom i napravile kolače za božićni ručak budući da se na Badnjak posti. Osim kolača žene bi radile i fritule ili uštipke koji bi se jeli uvečer na sam Badnjak. Muškarci bi za to vrijeme nahranili stoku koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina. Osim brige oko stoke, muškarci su pripremali i drva za ogrjev. Badnjak je zapravo panj, a u Dalmaciji se nekoć sjeklo maslinovo drvo. Badnjakom bi se kružilo oko kuće, a priliku da ga nosi imao je najstariji član obitelji. S njime bi ušao u kuću i postavio ga na kamin te blagoslovio krštenom vodom. Kada bi se zapalio tinjao bi do Sveta tri kralja i vjerovalo se da će onu kuću u kojoj se ugasi zadesiti nesreća. Pepeo dogoijelog badnjaka posipao bi se po vinogradima, poljima i voćnjacima, a vjerovalo se da taj čin donosi plodnu godinu. Unošenje badnjaka u kuću bio je središnji događaj večeri. Badnjak, odnosno Tri velika panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo, postavlja se pored ognjišta gdje gori cijeli noć i grije ukućane dok iščekuju dolazak ponoći i Isusova rođenja, odnosno odlaska na Ponoćku. Iz njihove vatre palile su se svijeće, a često bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio hrane i pića, a njihova bi vatra trebala donijet i mir i dobro ukućanima. Kada bi otac obitelji unosio badnjak, čestitao bi ukućanima: "Hvaljen Isus! Na dobro vam došla Badnja veče!", a oni bi mu potom uzvraćali: "I s tobom zajedno".Sveta misa ponoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noći. Svečano bi se dočekala polnoćka koju je krasilo božićno narodno pjevanje uz pratnju orgulja,zadivljujuća božićna jelka ukrašena kuglicama te jedinstvene crkvene jaslice.Trogirske bi jaslice raskošnim izgledom privlačile brojne Trogirane u katedrali sv. Lovre. Nakon Ponoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju:"Sretan Božić" i vraćaju se svojim kućama gdje bi se najčešće častili sa obilatim jelima poput francuske salate,pršuta,sira,sarmi,raznih jela te raznovrsnim božićnim kolačima i pićima. Uz druženje i pjesmu slavili bi Badnji dan koji je bio ispunjen posebnim uzbuđenjem i iščekivanjem Kristovog rođenja kao i početak Božića – blagdana mira i ljubavi, za mnoge najljepšeg dana u cijeloj godini.
Božićno raspoloženje trajalo bi sve do blagdana Sveta tri kralja. Morao se poštovati običaj da se iza crkvenog obreda odlazi ravno kući. O hrani su brinule žene, dok su muškarci morali odlučiti što će poslužiti za zdravicu. Božić predstavlja početak nove godine. Svi mu se raduju, stari i mladi te bogati i siromašni. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje se već nalaze u pšenici, posijanoj u zdjelu na blagdan svete Lucije. Tradicionalna hrvatska katolička čestitka glasi: “Na dobro vam došo Božić“, Sveto porođenje Isusovo, a ljudi odgovaraju: „I s tobom Bog dao zajedno“. Stipandan je drugi dan Božića. Ljudi bi taj dan posvećivali konjima jer je sv.Stjepan zaštitnik konja. Ivandan je treći dan Božića, sv.Ivan na taj se dan da je blagoslov vina u crkvama. Tada bi se također pomela kuća jer žene nisu smjele mesti na sam Božić ili Stipandan. Stara godina bi završavala uz molitve i škropljenje djece, kuće, dvorišta i štale. Nova godina bi se s veseljem dočekala. Čestitalo se uz riječi:“Na dobro vam došla Nova godina“. Najčešći odgovor bi bio:“ I s tobom Bog dao zajedno“. Također, narod bi se prisjećao i svojih najmilijih koji nisu više bili prisutni. Sveta tri kralja označavaju završetak božićnih blagdana. Taj se blagdan nekada zvao Tri mudraca od istoka. Na sveta tri kralja bilo je Vodokršće, te bi svećenik na misi blagoslovio vodu koja se nosila kućama za slučaj nesreće, bolesti ili smrti. U crkvama se blagoslivlja voda koju će domaćini čuvati u svojim kućama i po potrebi škropiti ukućane, stoku i slično. Na taj se dan iznosi pepeo i nedogorjeli badnjak te ostavlja u masliniku ili voćnjaku kako bi služio kao zaštita od nevremena. Isto tako, iz kuće se iznosi božićni bor. Župnici blagoslivljaju kuće, a domaćini pripreme nešto novca, ali i domaćeg pršuta. Dani božićnih blagdana koji sadrže posjete obitelji, prijateljima i susjedima predstavljaju vjernicima pripadanje Božjem narodu. Djetinjce, materice i očići običaji su vezani za tri tjedna prije Božića običaji su u Trogiru i okolici. Dani iza Božića blagdani su: sv.Stjepan 26.12., sv.Ivan 27.12., 28.12. Nevina dječica, 30.12. sveta obitelj obilježeni su običajima i tradicijom. Na staru godinu-Silvestrovo uvečer, ponovo se pale badnjaci i svijeća, i zapravo se ponavljaju božićni običaji, priprema se doček Nove Godine uz slavlje. U dane vjerskih blagdana pripadnici pojedinih vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj imaju pravo na neradni dan, i to: kršćani koji slave blagdan Božića na dan 7.siječnja toga dana po julijanskom kalendaru. Božićni blagdani u Republici Hrvatskoj su: Nova godina: 1. siječnja; Bogojavljanje ili Sveta tri kralja: 6.siječnja; Božić: 25.prosinca; Prvi dan po Božiću Sv. Stjepan 26.prosinca, to su neradni dani.
Zašto sijemo adventsku pšenicu?
Na blagdan sv.Barbare (4.prosinca) ili na blagdan sv.Lucije (13.prosinca) sije se pšenica, simbol života u katolika, stara narodna izreka kaže: „kako si posijao tako ćeš požnjat“. Pšenica se svakodnevno zalijevala do Božića te je na Badnju večer i Božić predstavljala simbolični ukras u kućama i crkvama. U nju su se mogle staviti tri svijeće koje se pale na Badnju večer, tijekom božićnog ručka, a neki su ih palili i na ispraćaj Stare godine te na Sveta tri kralja. Prema rastu pšenice, ljudi su proricali o blagostanju u godini koja slijedi. Zelena boja pšenice boja je proljeća i nade i simbolizira pobjedu života nad smrću. Na blagdan svete Lucije tradicionalno se sije adventska pšenica. Sijanje pšenice usred zime simbolizira obnovu života i plodnosti. Pšenica raste do Božića, a stara narodna vjerovanja kažu da, što je pšenica na Badnjak zelenija, to će i žetva predstojeće godine biti bogatija. Nakon božićnih blagdana običaj je posijanu pšenicu u tanjuriću baciti na polje pticama.
Legende za vrijeme adventa.
Sveta Barbara (4.prosinca) je kršćanska mučenica iz 3.stoljeća, koja je prema legendi bila zatočena u tornju, okrutno zlostavljana te joj je otac odrubio glavu. Vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja, a ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji. Barbara je bila kći bogatog trgovca i plemića, lijepa i inteligentna. S blagdanom svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ukras u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. Jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić. Sveta Barbara zaštitnica ratara, talioničara i topnika, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt.
Legenda pripovijeda da je bila kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora. Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao sudu, gdje je u njegovoj nazočnosti bila podvrgnuta mučenju. Uvidjevši da je djevojka spremna i na najteže tjelesne muke, odlučiše je duhovno poniziti tako da je razodjevenu povedu ulicama do trga. Čuvši njezinu molitvu, Bog stvori u gradu takvu maglu da se potpunosmračilo. Ne znajući što bi dalje, sudac na kraju odredi da se mučenici odrubi glava. To je izvršio raspamećeni otac. Na povratku sa stratišta oca je zadesila primjerena kazna: pogodio ga je grom iz vedra neba i raspršio njegove sažgane ostatke. Grob u koji je mučenicu zakopao mladi kršćanin Valerijan uskoro postade stjecište mnogih hodočasnika koji su tu nalazili utjehu za svoje duhovne i tjelesne teškoće. Štovanje svete Barbare širi se diljem Europe. Njezine su relikvije početkom 11. stoljeća Mlečani su prenijeli u svoj grad, a zatim u grad Torcello, u katedrali svetog Ivana Evanđelista. Sveta Barbara se zaziva u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja. U takvim se prilikama upućuje jednostavna molitva: “Učini, Gospodine, da posredovanjem svete Barbare prije smrti dobijem sakrament bolesničkog pomazanja!” Zbog opasnosti kojima je sveta Barbara izložena, svakodnevno je se prisjećaju mnogi koji rade u teškim i po život opasnim uvjetima. Među njima su u prvom redu rudari, koji joj se kao svojoj zaštitnici obraćaju dok se spuštaju u rudnike. Zbog groma koji je usmrtio njezina oca, sveta Barbara je svrstana među zaštitnike od
oluje i požara, odnosno među zaštitnike vatrogasaca. S tim u vezi na njezinim su slikama često zvona kojima se oglašuju opasnosti. Tako je postala zaštitnicom ljevača zvona. Tu treba smjestiti i topnike te podsjetiti da se na starim ratnim brodovima skladište streljiva nazivalo “Sveta Barbara”.
Sveta Lucija (13. prosinca) je kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Sveta Lucija je i zaštitnica ratara, slijepaca, lađara, staklara, krojača, pisara, vratara. Njezino ime u prijevodu s latinskog znači SVIJETLA pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo božićne noći. Svjetlana je hrvatska inačica imena Lucija. Sveta Lucija je rođena u 4.stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Imala je bolesnu majku za koju je molila Svetu Agatu da joj pomogne. No, ona joj je rekla da je majku već sama ozdravila svojom vjerom u Gospodina. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoj imetak razdijeliti siromasima. Majka joj je govorila da radi krivo, i da imetak podijeli nakon smrti ali ona je bila odlučna. Rekla je: „Naša dobra dijela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost“, zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Po tadašnjim zakonima kao kršćanka ona je bila vrlo opasna, stoga su je zatvorili u tamnicu gdje su je podvrgli raznim mučenjima.
Legenda pripovjeda da je Lucija bila odvažna i na uvrede odgovarala: „Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha
Svetoga.“ Bijesan car Dioklecijan se zgrozio i rekao da će je otpremiti u kuću bludnica da joj bude oskrvljena čistoća i onda će ju ostaviti njen Duh Sveti. Ona mu je odgovorila: „Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu.“
Mučitelji su je zalili smolom i zapalili, ali vatra ju nije zahvaćala. Na kraju su joj vrat proboli mačem. Prema predaji, Svetoj Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida. Poznato je također da se u hrvatskoj tradicijskoj kulturi dani od Svete Lucije do Božića nazivaju vidioci i uz njih se vežu različite divinacije (riječ divinacija dolazi latinske riječi divinatio, onis, f. što znači proricanje, slutnja, gatanje, vidovitost). Na svetu Luciju puno se proricalo, posebno o udaji. Toga su dana neudane djevojke na jedanaest papirića ispisale imena momaka za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan. Svakog su dana po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Zadnji su papirić na Božić odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog momka. Sijanje božićne pšenice je simbol obnove života i plodnosti, a običaj seže od starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Uz hrvatsko podneblje, jedine zemlje koje drže do ovog običaja su Portugal i južna Italija. Hrvati na blagdan Svete Lucije (13.prosinca) posiju pšenicu što označava simbol života u krščanstvu, koju zalijevaju i podrezuju kako bi imala što ljepši oblik. Običaj je da se pšenica ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, ako pšenica bude gusta i lijepa znači da se možemo nadati dobrom urodu slijedeće godine,nakon završetka adventa posijana pšenica u tanjuriću se nesmije se bacati u smeće već se ostavi vani da ptice pojedu, da se ptice nahrane.
Tko je sv.Nikola i zašto dolazi sa krampusom?
Sveti Nikola rođen je 255. godine u Patari na poluotoku Male Azije, u kršćanskoj obitelji, gdje je služio kao biskup, a postao je svećenik jer je želio širiti dobrotu. Rođen je u imućnoj obitelji, te je već kao dijete činio dobra djela i darivao siromašne. Sveti Nikola zaštitnik je djece, pomoraca, neudanih djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zidara, trgovaca, trgovaca, putnika i bolesnika.
Postoji puno priča vezanih uz njegov život, ali sve povezuje ista nit vodilja - svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Nakon smrti roditelja, Nikola dijeli sirotinji sav svoj imetak. Nikolu je zaredio njegov stric, nadbiskup u Myri. Umjesto uloge biskupa, Nikola odlučuje otputovati u Palestinu i živjeti samačkim životom. Nakon smrti biskupa u Myri, Nikola se vraća iz Palestine u Myru. Svećenstvo je donijelo odluku da će biskupom postati ona osoba koja ujutro prva uđe u crkvu. Ujutro je Nikola prvi ušao u crkvu i tako je izabran za biskupa u Myri. O njemu govore neke sačuvane predaje i legende, a jedna od njih prenosi da je Nikola odlučio pribaviti miraz za tri djevojke čiji je otac ostao bez novaca i to tako što je tri uzastopne noći ubacivao obitelji vrećice sa zlatnicima. Dobru djecu dočekaju darovi u čizmicama, a lošoj djeci zvijer pod imenom krampus dodjeljuje šibe. Djeca bi obavezno prije spavanja čarape ostavljala na ručkama vrata i prozora, a ujutro bi ih dočekali bomboni i voće. Zanimljivo je spomenuti da bi se djeca nakon završetka blagdana i krampusovog odlaska, ukoliko bi bila neposlušna, plašila strašnim duhovima koja noću hodaju ulicama, i danas su poznate priče o duhovima, vilenjacima i macarolčićima koji plaše djecu.
Često je pratilac Svetom Nikoli zli lik Krampus, odnosno vrag koji zvecka lancima. On se prikazuje kao zli lik i odnosi zločestu djecu sa sobom ili im također dariva, ali šibu. Suprotnost je Nikoli, dok Nikola daruje dobru djecu, Krampus odnosi lošu. Javlja se maskiran u krzno ili u slamu, a veže se uz srednjovjekovne ophode raznih likova uvijenih u krzno.
Legenda pripovjeda da je u blizini roditeljske kuće Nikole, živio nekad bogat čovjek, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor, tri noći zaredom. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put, nađe, drugog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima, to se dogodi i po treći put. Tako je opremio svoje tri kćeri s mirazom.
Priča govori kako je Nikola krenuo na hodočašće u Svetu zemlju(Palestina). Za putovanja nastala je oluja i lađa, udarana velikim valovima, gotovo potonula. Nikola zaprijeti valovima i oni se smire. Tako Nikola postade zaštitnikom mornara i putnika, a njegova se slika susreće u gotovo svakoj luci na svijetu. O Nikoli kazuje kako je on došao u neku gostionicu i otkrio da opaki gostioničar krade malu djecu. Pregledavši prostorije,Nikola pronađe troje dječice sakrivene u posudi za rasol. Nikola ih je oslobodio i spasio te tako postao zaštitnikom male djece.
Zašto dajemo darove, kitimo bor i pravimo kolače za Božić?
Papa Benedikt jednom je temeljito proučio mnoge od tih običaja-božićna drvca, božićne kekse, božićne darove i pokazao da svi oni u sebi imaju dubok biblijski komentar. Sami običaji pamtljivo i radosno izražavaju duhovne uvide običnih kršćana. Zašto dajemo darove? Zato što nam je Bog dao samo-ga sebe kao dar, umotavši svoje božanstvo u istinsku čovječnost. Zašto kitimo božićno drvce? Kako bismo obnovili stablo iz rajskoga vrta, koje je obnovljeno u drvu Kalvarije. „Neka klikće šumsko drveće.“ (Ps 96,12) Zašto pečemo posebne kekse? Zato što je Mesija došao da nas odvede u zemlju kojom teče med i mlijeko. Dao nam je „kruh s neba, koji svaku slast u sebi ima“. Čak i ljudi koji naizgled nemaju pojma što je poanta Božića osjetit će radost u srcu Božića.
Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao „božičnjak“, božićni kolač koji je okrugao s rupom u sredini i s raznim ukrasima po sebi. U nekim mjestima u Dalmaciji, ako je bilo više božičnjaka stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se grančica masline, bršljana ili svijeća. Dalmatinski kolači i delicije: ušećerene bajame,arancini,smokvenjaci,fritule,kroštule,kotonjade,krokanti,rafioli,tortaMakarana,paprenjaci,medenjaci, manduleti,boboći,pršulate,rožate,kuglofi,padišpanji,breskvice,starinske pogače,panduleti,paradižoti, kremasti, suhi i sitni kolači i torte dio su Božićnog stola. Recepti za Božićne kolače: https://gospodarski.hr/tag/bozicni-kolaci/
Simbol Bora. Bor je simbol životne snage i besmrtnosti. Tradicija i simbolika kićenja božićnog drvca. Božićno drvce je jedna od najpoznatijih tradicija koja su usko povezana s Božićem. Zimzeleno drvce se na Badnjak unosi u kuću i ukrašava raznim ukrasima i svjetiljkama, što se popularno naziva kićenjem božićnog drvca. Kićenje božićnog drvca Božićno drvce simbolizira vječni život. Svjećice na boru označavaju radost i svjetlost koju Božić unosi u naš život i obitelji, ali i Krista koji je svjetlost koja pobjeđuje tamu pa ih nalazimo gotovo na svim dekoriranim drvcima. Lampice kod kićenja božićnog drvca predstavljaju svjetlo Isusa koji pobjeđuje tamu. Kićenje bora datira iz 16.stoljeća u Njemačkoj, a u našoj zemlji ovu naviku poprimili su najprije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Legenda kaže kako je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce svjećicama. Poznato je da se okićena jela spominje u ljetopisu bremenskog ceha iz 1570.godine gdje se govori kako je jela bila ukrašena jabukama, orasima i papirnatim cvijećem te postavljena za djecu članova ceha koji su na Božić prikupljala slatkiše. Prvi bor u Splitu okićen je 1895.godine, a kitio se vrpcama, jabukama, orasima, kruškama i svijećama. Božićno drvce ili bor nazivao se i krizban, po Christbaum – Kristovo drvo. Kićenje božićnim zelenilom i kićenje božićnog drvca su podrijetlom dvije različite pojave. Kićenje božićnim zelenilom doista je stari običaj, dok je kićenje božićnog drvca došlo iz gradova a proširilo se po selu u 19.stoljeću. Božićnim zelenilom (grane javora, bršljana, kadulje, masline i sl.) kitila bi se kućna vrata, vrata sjenika, dvorišta, svinjca, kokošinjca i dr. Božićno drvce, pak, kitilo bi se svijećama, vrpcama, papirnatim lančićima, jabukama, kruškama, orasima, lješnjacima i sl. Danas se bor kiti kuglicama i drugim božićnim ukrasima, mnogi bor okite danima prije same badnje večeri te ga drže do blagdana Sveta tri kralja. Prema katoličkim pravilima bor bi trebalo kititi na Badnjak i držati ga okićenog sve do nedjelje nakon blagdana Sveta tri kralja ili Bogojavljenja, bez obzira na početak pravoslavnog Božića.
Kada i kako su nastale jaslice?
Prema Evanđeljima, rimski car August naredio je popisivanje stanovništva. Svaki stanovnik išao je u grad svojih predaka pa je tako Davidov potomak Josip krenuo s trudnom zaručnicom Marijom u Betlehem. Zbog gužvi nije bilo mjesta u svratištima pa su se sklonili u špilju izvan grada gdje pastiri čuvaju životinje. Tamo je Marija rodila Isusa i polegla ga u jasle. Tijekom srednjeg vijeka izvodili su se igrokazi koji su prikazivali Isusovo rođenje te se smatra da su oni bili preteča živih jaslica. Prve žive jaslice postavio je sveti Franjo Asiški 1223. godine u šumskoj špilji kod Greccija blizu Asiza. Današnji izgled jaslica nastao je u 16. stoljeću. Prve moderne jaslice postavili su Isusovci u portugalskom gradu Coimbri, a prve crkvene jaslice postavili su u Pragu 1562. godine. Središta izrade jaslica bila su u Italiji, u gradovima Napulj i Genova. U središtu je jaslica Isus koji leži na slami, a uz njega su majka Marija i sveti Josip. Osim njih, u jaslicama se nalaze magarac kao simbol poniznosti, vol kao simbol strpljivosti i židovskog naroda te anđeli i pastiri okruženi ovčicama. Ponekad svoje mjesto u jaslicama imaju sveta tri kralja s mirisom, zlatom i tamjanom u rukama.
U Hrvatskoj su franjevci doprinijeli širenju jaslica. U Dubrovniku je 2005. godine pokrenut Međunarodni festival jaslica i božićnih običaja u Hrvatskoj. Etnografski muzej u Zagrebu svake godine organizira izložbu umjetničkih jaslica. Posljednjih godina na našim su prostorima sve češće žive jaslice na gradskim trgovima u božićno vrijeme. Najstarije jaslice u Hrvatskoj čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Papa Ivan Pavao II. započeo je 1982. godine, tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnog drvca.
Nekoliko zanimljivosti: U Meksiku postoji tradicija postavljanja jaslica u domovima 16. prosinca kada počinje devetodnevna svečanost sjećanja na zaruke Marije i Josipa. Napulj je središte izrade jaslica u Italiji. Postoji običaj da majstori dodaju jaslicama likove osoba iz javnog života poput političara ili glumaca. U nekim državama kostimirani glumci i izvođači predstavljaju žive jaslice putujući od grada do grada te traže prenoćište po kućama. U Kolumbiji se nalaze najveće jaslice na svijetu. Prostiru se na više od 17 tisuća četvornih metara.Toliko su velike da su čak ušle i u Guinnessovu knjigu rekorda.
Hrvatske Božićne pjesme...
Uz božićne blagdane su vezane i brojne božićne pjesme i popijevke. Božićne pjesme: Radujte se narodi, Kyrie Eleison, Svim na zemlji, O Betlemi gradi slavni, U se vrijeme godišta, Rodio se bog i čovjek, Djetešce nam se rodiolo, Veselje ti navješćujem, Tiha noć, Veseli se majko Božja, Dvorani neba,Narodi nam se,Tri kralja jahahu...
Tko su bila sveta tri kralja i koja je simbolika njihovih darova, zašto se slavi taj dan?
Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanim u Evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca “s Istoka”, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu. U kršćanskoj tradiciji blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje se slavi 06.siječnja i znači objavu Boga čovječanstvu u ljudskom liku - u osobi Isusa Krista, na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo pa se blagdan zove i Vodokršće. Riječ je o svetkovini Božje u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, Isusovo krštenje te Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Sveta tri kralja označavaju svršetak božićnoga vremena. Sveta tri kralja u kršćanskoj tradiciji, koja ih naziva Gašpar, Melkior i Baltazar, kraljevi su, mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu rođenja u Betlehemu. Bogojavljenje slavi i na Istoku i na Zapadu, ono se u stvarima ipak razlikuje. U Rimokatoličkoj crkvi Božić se slaviti prije Bogojavljenja - 25.prosinca. Kada je s potkraj 4.stoljeća, uvedena proslava Bogojavljenja 06.siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je bilo slavlje u spomen pohoda tri mudraca i Isusova krštenja. Mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ 'magoi' koja različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari itd, a najvjerojatnije potječu iz Perzije. Kada su pronašli Isusa, Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast(miris) - kao čovjeku. Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu, pa se oni vrate drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina. Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista. Po tradiciji, poslije smrti tri kralja njihove su relikvije odnesene u Carigrad. Kada ih je pronašla Jelena Križarica, prenesene su u Milano, potom i u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, u kojoj se i danas nalaze. Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo pa se blagdan zove i Vodokršće. Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave gdje se spominje pohod Trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima pretvoriti vodu u vino, čime posredno navješćuje i ustanovljenje euharistije. Hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja na blagdan Bogojavljenja, pa se ovom blagoslovljenom blagoslivljaju kuće i obitelji.
Hrana u Božićnom razdoblju u Dalmaciji,božićni stol i kolači.
Za vrijeme božićnih blagdana pripremaju se razna jela i kolači. Za Badnjak je pripremana specifična posna večera. Badnja jela posebna su skupina posnih jela. To mogu biti tjestenina, riba, riža, ulje, lješnjaci, orasi, med, mak, češnjak, jabuke, razne grahorice, repa, žitne kaše. Badnji dan karakterizira nemrs i post, te uređivanje kuće i priprema za Božić. U Kaštelima se na Badnju večer večerao zeleni ili bijeli kupus sa suvicama i suhim šljivama, katkada riba i na kraju pršurate (prženi uštipci). Starije osobe bi se na Badnjak suzdržavale od jela do večeri, te bi se za njih reklo da cijeli dan žežinjaju. Često se ujutro pio čaj i jeo kruh, za ručak riba, sušena riba, bakalar (lešo ili na brudet) ili druga sirotinjska i posna hrana. Isto tako i večera bi se sastojala od ribe, rižota od liganja ili sipe, kupusa, cvjetače (kaula), a završavala bi fritulama (najčešće od krumpira s grožđicama, ribanim jabukama i orasima, ali na taj dan bez jaja zbog posta). Božićni stol za razliku od badnjeg stola predstavlja obilje. Prepun je božićnih peciva i pečenki. Upućen je živima i duhovima pokojnih. Božićni ručak posebno je bogat - često je blagovanje pečene tuke ili nekog drugog pečenja, a za kraj objeda obavezni su kolači. Tuke (pure) su se kupovale, pa bi se na silu hranile (šopale) kukuruznom kašom u koju bi se ubacila zrna oraha da se dobije posebna aroma. Uz pečenje vrlo često su se, naročito u sinjskom kraju, na božićnom ručku jeli arambašići ili sarme, sa suhim mesom i kobasicama. Prvi arambašići običavali su se raditi za Svi Svete. Božićna peciva spravljaju se od čistog pšeničnog brašna, kružnog su oblika s likovima na sebi. Jedu se na Badnju večer. Nazivaju se božićnjak, božićnica, česnica, badnjak, badnjača, koleda, koladek, križnica, krsnica, luk, ljetnica, litnjak i dr. U Kaštelima i u Sinju zabilježeno je blagovanje orahnjače, ali i medenjaka te božićne torte od oraha i čokolade. Na Božić su se pripravljali tamni kolači za razliku od uskršnjih svijetlih. Fritule, uštipci, prikle su jelo koje se prži na ulju. To je kolač od dizanoga tijesta u obliku kuglica za božićno-novogodišnje blagdane. Bilo je dosta vrsta božićnih kruhova: kićenica je ukrašeni obredni božićni kruh. Kolada, koladek je božićni kruh u čiju sredinu je zabodena kitica. Lepinja od grla se na Badnjak morala jesti da dogodine ne bi boljelo grlo. Ovčarica je lepinja, božićni kruh s oblikovane dvije oblice. Posvećenica je božićni ukrašeni kruh. Mendulat, mandulat je slatkiš od bajama, tradicionalan za božićne blagane (od mendula - bajame). Mandulat je često bio slastica koju su mladići poklanjali djevojkama. Mandulat je bio obrtni proizvod pa su po njega u kupovinu u Split dolazili iz raznih okolnih krajeva. Na otoku Visu se u božićno vrijeme pripremao poseban kolač, takozvani hib, koji se pripravlja od suhih smokava koje se samelju sa sjemenkama koromača te se oblikuje okrugli kruščić. Poseban je božićni kolač, zvan nastojna, koji se sastoji od tri kolača poslaganih jedan na drugi a u sredinu najgornjega utaknula bi se slama i zelenilo. Često se pripremao varenik, a to je vruće vino u koje je dodan med i papar, a po običaju se pilo na Božić prije jela. Popularni bobići (nazivani fave dei morti ),slatki okrugli kolačić od bajame koji su danas o Božiću rašireni i vrlo popularni u Splitu i okolici, nekada su se obavezno jeli na dan Svih Svetih.
Nije postojao običaj darivanja bobića, jer bi to bilo neprimjereno a većinom su se kupovali u Splitu. Stara narodna izreka kaže: „Na dobro Vam došao prvi Božić i osladio Vam se svaki Bobić.“
U prošlosti u Trogirskom kraju nakon mise i čestitke Božića, kod kuće bi se pripremao ručak. Uz pečenu tuku(pura), domaći kruh i domaću rakiju, nudile su se i fritule, kroštule, bajame, suve smokve, orasi. U samom Trogiru, na stolu su se morale poslužiti i trogirske rafijole. Na Božić, u trogirskoj okolici, ljudi su se međusobno posjećivali i častili s domaćim slatkim specijalitetima. Predvečer se opet plesalo, a za uličnu rasvjetu služili su ribarevi ferali na zidićima. Takvo veselje trajalo bi sve do početka Nove godine, s tim da se mladost tako okupljala i na ispraćaj Stare godine, uz ples, pjevanje i zdravicu. Danas se doček Nove godine slavi u krugu obitelji ili na trgu Ivana Pavla u Trogiru uz prigodan zabavni program uz ples, pjevanje,zdravicu i vatromet.
Kad završava advent?
Advent završava na Badnjak u čijem imenu se nalazi riječ “bdjeti”, budući da se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. “Badnjak” je također ime za panj koji su naši stari tradicionalno palili na ognjištu. Na Badnjak se dovršavaju posljednje pripreme za Božić i ukrašava se božićno drvce. Badnjak je bogat različitim narodnim običajima, a vrhunac dana je tradicionalna misu polnoćka nakon koje završava advent i počinje Božić.
Kićenje bora povodom blagdana rođenja Isusa Krista tj. Božić tradicionalni je katolički običaj kao i njegovo raskićivanje. Tako da Katolička Crkva zapravo nema pravila kada kititi ili raskititi bor. Mnoge obitelji će raskititi bor na blagdan Sveta tri kralja, iako liturgijski gledajući božićno vrijeme traje do blagdana Krštenja Gospodinova. Taj se blagdan slavi prvu nedjelju nakon blagdan Sveta tri kralja.
Božićni običaji su cjelina narodnih običaja koji počinju prije Badnjaka i Božića, a obuhvaćaju cijeli Advent i produžuju se do Sveta tri kralja. Dio su širih zimskih narodnih običaja, koji počinju u studenome i traju do poklada. Hrvatski božićni običaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, pečenje kolača, pripremanje raznih jela poput sarme, ukrašavanje kuće božićnim dekoracijama, odlaska na misu ponoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja itd. Svi ti običaji, a ima ih puno imaju za cilj želju za blagostanjem, dobrim urodom, mirom, napretkom i najvažnije dobrim zdravljem.
Trogir je ovih dana u blagdanskom raspoloženju, a sve možete pratiti na web stranici visit Trogir.
Svima ljudima dobre volje koji dolaze na advent u Trogir na Trg Ivana Pavla II želim dobar provod.
Ukoliko ste nezadovoljni adventom u Trogiru, navratite do Splita.
Provedite advent u krugu svojih obitelji i navratite do nekih drugih gradova koji nude kulturno-zabavni program. Svima dobar provod ma gdje god da bili, doma je najljepše. Napisala i prevela Ksenija Baričević.
SRETAN BOŽIĆ TE PUNO USPJEHA,ZDRAVLJA I SREĆE U NOVOJ GODINI!
želi Vam: www.beautifultrogir.blogspot.com i www.carobniadvent.blogspot.com
Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!
